Kršćanstvo je materinski jezik Europe

Kršćanstvo kao veliki idealni zakonik Europe – središnja ju misao predavanja nadbiskupa Gianfranca Ravasija, predsjednika Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga povjerenstva za kulturna dobra Crkve, održanoga na sveučilištu u Salamanki na temu „Crkvena kulturna baština – Ljepota u službi evangelizacije i kulture“.
Kršćanstvo je europski materinski jezik, govorio je Goethe – podsjetio je nadbiskup Ravasi, istaknuvši kako je kršćanska vjera, svojim veličanjem osobe i ljudskoga dostojanstva, s monaškim „moli i radi“, s promišljanjima Srednjega vijeka i slavnom kulturom Humanizma i Renesanse, veliki idealni zakonik Europe. Stari kontinent danas ima svoj politički, gospodarski i laički okvir, s vlastitim dostojanstvom i neovisnošću, simbolično predstavljen zajedničkim parlamentom i monetom, eurom. Ipak, ustvrdio je nadbiskup, postoji i drugi različit ali ne suprotstavljen okvir, a to je ljudska osoba, kultura i duhovnost gdje se ne uobličuje slika Cezara nego Boga. Predsjednik Papinskoga vijeća stoga potiče da se Cezarova i Božja Europa, to jest naravno i nadnaravno, politika i religija, gospodarstvo i kultura međusobno isprepliću, bez uzajamnoga povređivanja.
Nadbiskup Ravasi stoga upućuje trostruki poziv da se spriječi „rasplinjivanje naše posebnosti, naše autentičnosti, našega slavnog identiteta. U prvome redu, nadbiskup podsjeća kako se prije svega valja boriti protiv zaboravljanja vlastitih korijena, ustavnih vrednota, istinskoga europskoga identiteta, jer Europi prijeti opasnost da postane suha kora, osušeni trupac budući je iscijedila životni sok iz svojih dubokih kršćanskih korijena, osuđena je na virtualnost. Stoga nadbiskup poziva na borbu protiv površnosti, banalnosti, ispraznosti, vulgarnosti i ružnoće, na vraćanje etici i ljepoti, svijetlim nebeskim zvijezdama europske civilizacije, zasjalima na poticaj kršćanske poruke. Potrebno je stoga – dodao je nadbiskup – moralno buđenje, duševni napor, jer nedostaje glas koji će pokazati put, smisao života, poticati nas na razlučivanje dobra od zla, pravde od nepravdi, istine od laži, postojanja od umiranja.
Nadbiskup na koncu poziva u borbu protiv „ekstremizama, pretjerivanja, protiv spirale isključujućih suprotnosti“, jer dok s jedne strane prijeti sinkretizam koji postaje bezbojni relativizam, gasi i rasplinjuje naš posebni identitet, s druge pak stane prijeti opasnost od fundamentalizma koji postaje isključivi pristup i briše svako poštovanje, niti mari za tuđe vrednote. Kako bi se izbjegao taj ikonoklastički žar, istovremeno divlji i prestrašen od svega što je različito, neophodno je oživjeti veliku dijalošku tradiciju, sučeljavanje između kultura i religija, u duhu iskrenoga kršćanstva. Jer – zaključio je nadbiskup, citirajući američkoga pjesnika Thomasa Stearnsa Eliota – ako nestane kršćanstvo, s njim će nestati naša kultura i mi sami.