Spomendan blažene Majke Terezije

Crkva danas slavi liturgijski spomen blažene majke Terezije iz Kalkute, koja je prije jedanaest godina preminula u 87. godini života, ostavivši u čitavom svijetu neizbrisivi trag ljubavi prema siromašnima. Zavali su je anđelom siromašnih, a njezine se riječi i danas pretvaraju u životno iskustvo. Iz Indije i čitavoga svijeta podižu se glasovi moleći da prestane nasilje protiv kršćana, zazivajući mir i snošljivost između osoba i religija, a svima se spontano nameće pitanje: što bi ona rekla, koju bi molitvu molila, kako bi proživljavala patnju svoje Indije? Zasigurno bi iz njenih usta čuli jezgrovitost duhovne mudrosti: „Molitva je plod šutnje. Plod molitve je vjera. Plod vjere je ljubav, a plod ljubavi je mir“.
Mir je plod ljubavi. Ona je to svjedočila u Kalkuti i svim svjetskim barakaškim naseljima koja je svojom ljubavlju pretvarala u gradove radosti. Zapovijed ljubavi nema granica u odnosu između ljudi različitih vjera, poput kršćana i hinduista. Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan, nije važno, voli ga – rekla bi, kao što je govorila majka Terezija, jednima i drugima. Ono što si sagradio može biti uništeno, nema veze, gradi!, možda bi rekla katolicima koji u Indiji žive i muče se da ostanu vjerni evanđelju. Možda ti ljudi kojima si pomogao neće biti zahvalni, nema veze, pomaži im. Ljubavi se ništa ne može oprijeti – govorila je. A gdje započinje ljubav, mogli bi se zapitati kršćani, u Indiji i drugdje. Majka Terezija je već odgovorila na taj upit. Ljubav započinje u našoj obitelji. Kako? Moleći zajedno. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. A ako ostanete zajedno, voljet ćete se kao što vas Isus voli – govorila je majka Terezija. Nekima to može izgledati utopija, a to je bila njezina stvarnost koju je učinila vidljivom i mogućom u naše doba. Nije to utopija, ponovila bi mala „olovka“ Božja. Možda će dobro koje činiš sutra biti zaboravljeno, nije važno, čini dobro! jer dobro je jedini čvrsti temelj za svaki ljudski odnos – govorila je majka Terezija.