Papa Benedikt XVI. je prije podne u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu primio u
audijenciju Ingrid Betancourt, koju su u veljači 2002. godine zarobile Revolucionarne
oružane snage Kolumbije, a regularna ju je vojska oslobodila nakon šest godina zatočeništva,
2. srpnja ove godine. S njom je Benedikt XVI. primio njezinu djecu i majku. Osvrnuvši
se na susret Pape s Ingrid Betancourt u razgovoru za našu radio postaju otac Federico
Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i Radio Vatikana, rekao je kako
se audijencija odvijala u ozračju velikoga uzbuđenja, jer je Betancourt odmah po oslobođenju
izrazila želju susresti se sa Svetim Ocem. Upravo stoga jer je za nju zatočeništvo
bilo vrijeme velikoga duhovnoga iskustva i molitve, željela je dakle Svetome Ocu posvjedočiti
važnost koju je vjera odigrala u razdoblju velike kušnje. Osim toga željela mu je
zahvaliti za molitve, njegovu blizinu, za razne načine kojima je Papa očitovao svoje
misli i duhovnu potporu svim zatočenicima, naravno i njoj. Podsjetimo da je i njezinu
majku tijekom jedne opće audijencije srijedom Papa susreo i uputio joj utješne riječi,
a Ingrid je putem radija saznala za taj susret i potporu. Današnja audijencija stavlja
pečat na iskustvo trpljenja i snažnoga duhovnoga iskustva – zaključio je otac Lombardi. Otmičari
joj jedino nisu mogli zatočiti vjeru. Oduzeli su joj šest godina života, ali ne i
nadu koju jedino molitva može učiniti jačom od očaja. Ingrid Betancourt je očitovala
svoje najdublje osjećaje u zračnoj luci nekoliko sati nakon oslobađanja: na koljenima
je zahvalila Bogu i svima koji su je istrgnuli iz zatočeništva i vratili njezinu mužu,
djeci i majci. Ona je u prosincu 2007. godine upravo majci u jednom pismu lucidnom
gorčinom opisala svoje stanje: Ovdje svi živimo poput mrtvaca: živim ili životarim
na mreži rastegnutoj između dva kolca. Nemam volje ni zašto, jer u ovoj prašumi jedni
odgovor na sve ono što tražimo je ne, ali je istaknula jedinu mogućnost koju su joj
ponudili otmičari, za njih možda bez značenja, ali je za nju nešto najdragocjenije,
a to je Sveto pismo. Te su riječi u dubini njezine duše upalile svjetlo koje se ni
u najtežim trenucima nije ugasilo, kada je smrt izgledala kao poslastica nasuprot
dugogodišnjim lancima i mučenjima – stoji u njezinome pismu majci. Kada joj se
život ponovno nasmiješio, 2. srpnja ove godine, odmah je poželjela vidjeti Benedikta
XVI. koji se u veljači susreo s njenom majkom Yolandom, a druga joj se želja desetak
dana nakon oslobađanja ispunila, zahvalila je Gospi Lourdeskoj. Pred špiljom u Lourdesu
12. srpnja mnoštvo vjernika i puno kiše, u tom mnoštvu Ingrid, s rukama u rukama svoje
djece, vedar pogled uzdiže prema licu Bezgrješne. Televizijske postaje su nam u ovih
šezdeset dana njezine slobode ponudile bezbroj njezinih slika, mi u pamćenju želimo
sačuvati njezinu sliku iz zračne luke nedaleko Bogote te sliku iz Lourdesa. To su
vidljiva svjedočanstva njezina nutarnjeg uvjerenja. Treba očuvati veliku duhovnost
ako se ne želi zaglaviti u ponoru – rekla je Ingrid. Neka to bude okrjepa ostalim
zatočenicima marksističkih terorističkih snaga u Kolumbiji.