Papina kateheza na općoj audijenciji - 27. kolovoza 2008.
Na današnjoj općoj audijenciji, u dvorani Pavla VI. u Vatikanu, papa Benedikt XVI.
je nastavio razmišljanje o apostolu naroda svetome Pavlu pred osam tisuća hodočasnika.
Danas se vraćamo našem razmišljanju o apostolu Pavlu, kako bi bolje upoznali njegov
lik u ovoj godini koja je njemu posvećena. Nakon što smo promotrili svijet u kojem
je živio, sada ćemo pogledati koje su bile glavne etape njegove biografije. Budući
da ćemo iduće srijede katehezu posvetiti čudesnom događaju koji se zbio na putu za
Damask, danas ćemo se kratko osvrnuti na njegov život u cjelini. Biografske podatke
o Pavlovu životu, koji nam pomažu nešto više doznati o njegovu rođenju i smrti, nalazimo
u Poslanici Filemonu, u kojem on sebe naziva "starcem" (Film 9, presbýtes) te u Djelima
apostolskim, u kojima ga se u trenutku Stjepanova kamenovanja naziva "mladićem" (7,58:
neanías). Ta su dva opisa očito vrlo općenita ali, prema računanju čovjekove dobi
uvriježenom u antičkom dobu, "mladim" se nazivalo čovjeka od trideset godina, dok
se za čovjeka kada napuni šezdesetak godina govorilo da je "star". Datum Pavlova rođenja,
u konačnici, ovisi velikim dijelom o datiranju Poslanice Filemonu. Nju mnogi znanstvenici
smještaju oko 54. pa bi Pavao dakle bio rođen pete ili šeste godine prije kršćanske
ere. Međutim, tradicionalno se nastanak te poslanice vezuje uz Pavlovo uzništvo u
Rimu, dakle uz šezdesete godine i Pavlova godina koja je u tijeku slijedi to tradicionalno
računanje - rekao je Papa. Bilo kako bilo, Pavao je rođen u Tarzu u Ciliciji (usp.
Dj 22,3). Grad je bilo upravno sjedište te pokrajine i 51. pr. Kr. imao je za prokonzula
ni manje ni više već samoga Marka Tulija Cicerona, dok su se deset godina kasnije,
41., upravo u Tarzu prvi put susreli Marko Antonije i Kleopatra. Bio je Židov iz dijaspore,
govorio je grčki premda mu ime vuče korijen iz latinskog jezika a prema prizvuku može
se zaključiti da izvorno potječe od hebrejske riječi Saul/Saulos. Bio je rimski građanin
(usp. Dj 22,25-28). Pavao je dakle živio na razmeđu triju različitih kultura i možda
je zbog toga bio otvoren za plodonosnu otvorenost čitavom svijetu kao što će se to
pokazati tijekom njegova života. Bavio se i manualnim radom, što je možda naučio od
svoga oca. Izučio je naime zanat "šatorara" (usp. Dj 18,3: skenopoios), pod čime se
vjerojatno misli na izradu prostirki i šatora od obrađene grube kozje dlake ili lanenih
vlakana (usp. Dj 20,33-35), tako da se u nekim starim pisanim svjedočanstvima spominje
pridjev tarsikarios koji se pridaje onome koji se bavi tkanjem lana. Oko 12.-13. godine
života, dobi u kojoj dječak kod Židova postaje bar mitzva ("sin zapovijedi"), Pavao
je napustio Tarz i otišao u Jeruzalem gdje je odgojen do nogu Rabbija Gamaliela Starijeg,
nećaka velikog Rabbija Hillela, prema najstrožim farizejskim uredbama, stekavši veliki
žar za Mojsijevu Toru nastavio je nadalje Sveti Otac. Upravo na temelju snažnog
religijskog pravovjerja, koje je ondje stekao, on u novom pokretu koji se pozivao
na Isusa Nazarećanina, vidi veliku pogibao za najpravovjerniji židovski identitet.
To objašnjava činjenicu zašto je okrutno "progonio Crkvu Božju", kao što će tri put
priznati u svojim poslanicama. Premda nije lako konkretno dočarati u čemu se sastojao
taj progon, u svakom slučaju je očito da je prema kršćanima gajio nesnošljivost. U
taj kontekst valja smjestiti događaj iz Damaska, kojem ćemo se vratiti u idućoj katehezi.
Sigurno je da se od toga trenutka pa nadalje njegov život promijenio i on je postao
neumorni navjestitelj evanđelja. I doista, Pavao će više ostati zabilježen u povijesti
po onome što je učinio kao kršćanin, štoviše kao apostol, no kao farizej. Njegovo
se apostolsko djelovanje dijeli na temelju tri misijska putovanja, kojem se pridodaje
četvrto kada je putovao u Rim kao uznik. Sve ih opisuje Luka u Djelima. Ipak, što
se tiče triju misijskih putovanja, prvo treba lučiti od ostala dva – istaknuo je Benedikt
XVI. Za prvo, naime, nije bio izravno odgovoran Pavao, već je ono bilo povjereno
Cipraninu Barnabi. Oni su zajedno putovali od Antiohije na Orontu, poslani od tamošnje
Crkve (usp. Dj 13,1-3), i, nakon što su se otisnuli iz seleucijske luke na obale Sirije,
prošli su otok Cipar od Salamina do Pafa; odatle su došli do južnih obala Anatolije
i posjetili gradove Ataliju, Pergu pamfilijsku, Antiohiju pizidijsku, Ikoniju, Listru
i Derbu, odakle su se ponovno vratili na polaznu točku. Nakon važnog susreta u Jeruzalemu
s apostolima i starješinama te Crkve na kojem je odlučeno da se obraćenim poganima
ne nalaže obdržavanje Mojsijeva zakona (usp. Dj 15,6-30), Pavao se odvojio od Barnabe,
izabrao za suputnika Silu i započeo svoje drugo misijsko putovanja podcrtao je Papa.
Treće misijsko putovanje započelo je kao i prethodna dva u Antiohiji. Odatle se
Pavao izravno uputio u Efez, glavni grad provincije Azije, gdje je proboravio dvije
godine, vršeći službu koja je imala plodan utjecaj u tim krajevima. Iz Efeza je Pavao
pisao poslanice Solunjanima i Korinćanima. Odatle se vratio natrag istim putem: prošao
je kroz Makedoniju, brodom došao u Troadu a zatim, tek nakratko se zadržavši na otocima
Mitileni. Dalje je odjedrio prema Tiru, odakle je stigao u Cezareju da bi zatim ponovno
uzašao u Jeruzalem. Tu je uhićen zbog nesporazuma: neki su Židovi Židove grčkog podrijetla,
koje je Pavao bio uveo u dio hrama predviđen samo za Izraelce, zamijenili s poganima.
Bio je pošteđen predviđene smrtne kazne intervencijom rimskog tisućnika koji je bio
zadužen za čuvanje reda u hramu ; događaj se zbio dok je u Judeji carski upravitelj
bio Antonio Feliks. Nakon što je neko vrijeme proboravio u tamnici (čije je trajanje
upitno) i budući da se Pavao, kao rimski građanin, pozvao na cara (tada je rimski
car bio Neron), slijedeći upravitelj Porcije Fest ga je poslao u Rim pod vojnom pratnjom
kazao je Benedikt XVI. No Lukino izvješće završava spominjanjem kako je Pavao u
Rimu proveo dvije godine pod blagim nadzorom vojnika, ne spominjući ni osudu cara
(Nerona) a još manje osuđenikovu smrt. Kasnije tradicije govore o njegovu oslobođenju,
što mu je omogućilo da posjeti Španjolsku, te ponovno putovanje na Istok, točnije
na Kretu, u Efez i Nikopoli u Epiru. Prema nekim pretpostavkama bio je ponovno uhićen
i ponovno zatočen u Rimu (tijekom tog drugog uzništva napisao je, prema istim pretpostavkama,
tri takozvane pastoralne poslanice, to jest dvije Timoteju i jednu Titu) i ponovno
završio pred sudom, ali mu sud ovaj put nije bio naklonjen. Ipak, niz razloga mnogi
proučavatelji Pavla završavaju apostolovu biografiju Lukinim izvješćem iz Djela. Njegovu
ćemo se mučeništvu vratiti kasnije u ciklusu ovih naših kateheza ovim je riječima
završio svoju katehezu Sveti Otac. Papa je na kraju uputio snažan poziv za prestanak
nasilja nad kršćanima u nekim dijelovima Indije od strane militantnih hinduista. S
dubokom sam žalošću primio vijest o nasiljima nad kršćanskim zajednicama u indijskoj
državi Orisa, do kojih je došlo nakon ubojstva hinduističkog vođe Swamija Lakshmanande
Saraswatija, koje je za svaku osudu. Do sada je nekoliko osoba ubijeno, a više ih
je ranjeno. Uništena su bogoštovna središta, crkvena zdanja i privatne kuće. Dok oštro
osuđujem svaki napad na ljudski život, čiju svetost svi moraju poštivati, izražavam
svoju duhovnu blizinu i solidarnost braći i sestrama u vjeri koji su tako teško kušani.
Molim Gospodina da ih prati i podupire u ovom času trpljenja i udijeli im snage da
nastave s ljubavlju svima služiti. Pozivam vjerske vođe i građanske vlasti da zajednički
rade na ponovnoj uspostavi mirnog suživota i sklada među članovima različitih vjerskih
zajednica, što je uvijek bilo prepoznatljivo obilježje indijskog društva. Na današnjoj
audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno pozdravio:
Srdačnu dobrodošlicu upućujem hrvatskim hodočasnicima, osobito vjernicima iz Sinja
i Zagreba te učenicima i nastavnicima Nadbiskupijske Klasične Gimnazije iz Splita.
Pohodeći grob apostola Petra, nasljedujte njegovo svjedočanstvo vjere prepoznavajući
u Isusu iz Nazareta Sina Božjega i svoga Spasitelja. Hvaljen Isus i Marija! Poslušajmo dojam jednog
našeg hodočasnika koji je danas bio nazočan na audijenciji: