Mons. Ivo Tomašević o zbivanjima u Crkvi u BiH

Blažena Djevica Marija je žena nad svim ženama i na osobit način uzor svakoj djevici posvećenoj Gospodinu. Upravo zato na ovu divnu svetkovinu mnoge redovnice polažu privremene ili doživotne zavjete odnosno zahvaljuju Bogu što ih je čuvao i čuva u vjernosti prema nebeskom Zaručniku. Osobito dirljiva bila je svečanost u svetištu Male Terezije u Presnačama kod Banja Luke gdje su se okupile sestre milosrdnice iz cijele Bosne i Hercegovine na svečanosti polaganja zavjeta i zahvale za godine vjernosti. Nakon svečane Svete mise sestre su se okupile na čelu s banjalučkim biskupom mons. Franjom Komaricom u spomen sobi u kojoj je 12. svibnja 1995. ubijena i potom spaljena njihova susestra Cecilija zajedno s tadašnjim župnikom vlč. Filipom Lukendom nakon čega je spaljena župna kuća i minirana župna crkva.
«Drage sestre, Vi ste došle upravo na ovo mjesto da Bogu zahvalite za redovnički i krsni poziv te zamolite blagoslov za budući život. Vi ste u koloni njegovih izabranika, u velikoj povorci Božjih sretnika na putu prema vječnom životu koji je već uspjela postići predstavnica ljudskog roda i najizabraniji cvijet kojeg je dala ova zemaljska kugla: Djevica Marija na nebo uznesena... Marija ne govori puno, a kad govori uglavnom razgovara s Bogom pri čemu do izražaja dolazi njezina svijest da je sve što ima od Boga dano i to ne samo za nju nego i za one kojima je šalje», kazao je biskup Komarica podsjećajući na riječi Marijina hvalospjeva «Veliča» u kojem ona sebe vidi kao poniznu i malenu služavku svesilnog i milosrdnog Boga kojem se klanja i kojem se potpuno predaje. «Marija u svom hvalospjevu s jedne strane spominje silne, ohole, bogate, bahate, moćne, a s druge strane neznatne, smjerne, tužne, zapostavljene... Marija vjeruje i shvaća Boga kao onoga koji je na strani zapostavljenih i prezrenih.U njezinim riječima je sabrana poruka cijelog Staroga zavjeta a to je da se Bog oholima protivi a smjerne i ponizne podiže; silne zbacuje s prijestolja a uzvisuje neznatne.
Marija postaje znak Crkvi kako se treba ponašati prema Bogu objavljenom i utjelovljenom stajući na stranu čovjeka...Potrebno je da čovjek shvati i prihvati Božju objavljenu istinu o Bogu i o čovjeku», naglasio je biskup Komarica rekavši da Bog svoju snagu pokazuje na blag način. «Mi smo tijekom nedavnoga rata mogli vidjeti divljanje moćnika koji su silovito i bezočno rušili, uništavali, palili i ubijali. I na ovom mjestu moćnici su htjeli uništiti mirisave ruže Božje nazočnosti. Uništavali su one koje su u Božje ime činili Božja djela vjere, nade i ljubavi. Tako nastupa silina ovoga svijeta. Međutim, Bog je na tih i samo njemu svojstven način poput lahora ponovno obnovio lice ovoga svetišta, crkve i ovdašnjih redovnika i redovnica i svećenika», rekao je biskup Komarica pozivajući sestre da djelima ljubavi i molitvom te snagom vjere budu pobjednici nad silama zla koje brkaju mozak i pamet. Potaknuo ih je da uvijek zahvaljuju Gospodinu koji je ih pozvao i odabrao te nikad ne zaborave da uvijek Krist stoji u centru te da On poziva, izabire i ima inicijativu. Na mnogim mjestima a posebno u svetištima slile su se kolone vjernika da kroz molitvu i pjesmu zahvale nebeskoj Majci i mole njezin zagovor. Kardinal Vinko Puljić je predslavio Misu uočnicu u Mariju svetištu u Komušini zajedno s desetak tisuća vjernika a na samu svetkovinu taj broj je bio i puno veći.
Vjernici posebno mole za obnovu duha, obnovu obitelji ali i brojnih razorenih i opustošenih župa. Unatoč brojnim problemima, u nekim krajevima obnova dobro teče. Jedan od pozitivnih primjera i dio bosanske Posavine s Odžakom kao općinskim središtem. Upravo u Odžaku je kardinal Puljić prošle nedjelje posvetio župnu crkvu koja je izgrađena na mjestu stare crkve koja je u ratu potpuno srušena. Kardinal Puljić je iskoristio svoj boravak i za susret s općinskom vlastima htijući i na taj način dati potporu ovom kraju u kojem obnova postiže dobre rezultate. A teške ratne dane početkom rata u opkoljenom Sarajevu proveo je i predšasnik kardinala Puljića na vrhbosanskoj stolici dr. Marko Jozinović koji je preminuo u Dubrovniku 11. kolovoza 1994. Slaveći Misu zadušnicu za njega kardinal Puljić je podsjetio kako je uz velike teškoće i uz pomoć međunarodnih mirovnih snaga uspio prebaciti njegovo tijelo u sarajevsku katedralu u kojoj je i sahranjen. Istaknuo je veliku ljubav prema Bosni i mjesnoj Crkvi vrhbosanskoj koju je gajio nadbiskup Jozinović htijući i u ratnim danima boraviti u Sarajevu te biti sahranjen upravo u sarajevskoj katedrali.