Kršćani su poput Marije znakovi nade i utjehe u svijetu bola i lažnih radosti

Kršćani su poput Marije znakovi nade i utjehe u svijetu bola i lažnih radosti – istaknuo je Papa u homiliji na svetkovinu Marijina uznesenja na nebo. Pred žalosnim predstavama tolikih lažnih radosti i tolike tjeskobne boli koja preplavljuje svijet od Marije trebamo naučiti kako postati znakovi nade i utjehe, svojim životom moramo naviještati vjeru u uskrsnuće Kristovo – rekao je Benedikt XVI. na jutrošnjoj misi u župi svetoga Tome iz Villanove u Castel Gandolfu.
Papa je govorio o „jedinstvenome i izvanrednome“ događaju Marijina uznesenja, u tijelu i u duši, na nebo „znaku sigurne nade i utjehe“ za sve nas. Najstariji Marijin blagdan – istaknuo je Benedikt XVI. – jest „prigoda da se s Marijom uzdignemo do visina duha, gdje se udiše čisti zrak nadnaravnoga života i kontemplira istinska ljepota, to jest svetost. Današnja nas svetkovina potiče da svoj pogled upravimo prema nebu. Nebo nije sazdano od apstraktnih ideja, niti je imaginarno kao u umjetnosti, ono je istinita stvarnost: Bog je nebo. On je naš cilj, cilj i vječno prebivalište iz kojega proizlazimo i kojemu težimo – rekao je Sveti Otac.
Kad je Marija usnula za ovaj svijet da se probudi u nebu – pojasnio je Papa – jednostavno je svoga Sina posljednji put slijedila na njegovu najdužem i odlučnome putu: Poput Njega, zajedno s Njim, je s ovoga svijeta otišla kako bi se vratila u kuću Očevu. Ta stvarnost nije daleko od nas, kako se može pričinjati u prvome trenutku, jer smo svi djeca Boga Oca, svi smo mi Isusova braća i svi smo također djeca svoje majke Marije. Svi mi težimo sreći. A sreća kojoj težimo je Bog; svi smo na putu prema toj sreći, koju nazivamo nebo, a to je Bog – istaknuo je Benedikt XVI.
Papa moli Mariju da nam pomogne da svaki trenutak našega života bude korak na putu prema Bogu, prema preobraženju „koje se odnosi na svako ljudsko biće i čitavi kozmos“: Marija, od koje je Bog uzeo svoje tijelo i čija je duša na Kalvariji bila probodena mačem, prva se i na poseban način pridružila otajstvu preobraženja, kojemu svi težimo, i mi smo često probodeni mačem patnje ovoga svijeta. Nova je Eva u patnji , muci i u konačnoj radosti slijedila novoga Adama. Krist je prvijenac, njegovo je uskrsno tijelo nerazdvojivo od tijela njegove zemaljske majke Marije, a u njoj je čitavo čovještvo zauzeto u uznesenju prema Bogu – pojasnio je Sveti Otac.
Riječ je o preobraženju koje zahvaća sve stvoreno, rodit će se nova nebesa i nova zemlja, na kojoj više neće biti ni plača ni jadikovanja jer neće biti smrti: veliko otajstvo ljubavi danas nam se nudi na razmišljanje! Krist je svojom svemoćnom ljubavlju pobijedio smrt, jedino je ljubav svemoćna, a ona ga je ponukala da umre za nas i pobijedi smrt. Istina je, jedino ljubav uvodi u kraljevstvo života, u koje je Marija ušla nakon Sina, pridružila se njegovoj slavi, nakon što je s njim bila ujedinjena u muci. Ušla je s nezadrživim poletom ostavljajući iza sebe otvorena vrata za sve nas. Stoga ju danas zazivamo: Vrata nebeska, Kraljice anđela, Utočište grješnika. Naša umovanja nisu kadra otkriti nam te uzvišene stvarnosti, nego jednostavna i čista vjera, te tišina molitve koja nas beskrajno nadmašuje i pomaže nam govoriti s Bogom i slušati kako Gospodin govori našem srcu – istaknuo je Papa.
Zasluga je Marijine vjere – ustvrdio je – što živimo u dimenziji između ograničenoga i beskrajnoga, preobražavajući također i smisao vremena: zahvaljujući vjeri osjećamo da naš život ne pripada prošlosti, nego je okrenut prema budućnosti, prema Bogu kamo je stigao Krist i Marija iza Njega. Promatrajući Uznesenu na nebo bolje shvaćamo da naš svakodnevni život poput rijeke, premda obilježen kušnjama i teškoćama, teče prema božanskome oceanu, prema punini radosti i mira. Shvaćamo da naša smrt nije kraj, nego prijelaz u život koji ne poznaje smrt. Naše izmicanje obzoru ovoga svijeta jest ulaz u zoru novoga svijeta, vječnoga dana – ustvrdio je Papa potom zamolio Mariju da nas prati u patnjama našeg življenja i svagdanjeg umiranja, da nas neprestano usmjeruje prema istinskoj domovini blaženstva. Pred tužnom predstavom tolikih lažnih radosti i istovremene tjeskobne boli koja se širi u svijetu, moramo od nje učiti kako bismo postali znakovi nade i utjehe, moramo svojim životom naviještati Kristovo uskrsnuće – zaključio je Benedikt XVI.
U nagovoru prije Anđeoskoga pozdravljenja Papa je podsjetio da Gospa iz Raja nastavlja bdjeti, naročito u teškim časovima kušnje, nad svojom djecom, koju joj je Isus povjerio prije smrti na križu. Kolika se svjedočanstva njezine majčinske skrbi susreću posjećujući marijanska svetišta. U ovome trenutku naročito mislim na Lourdes, svjetski gradić života i nade, kamo ću, ako Bog da, ići za mjesec dana na obilježavanje 150. obljetnice Marijinih ukazanja. Neka nam Marija, uznesena na nebo, – poželio je Papa – pokaže posljednji cilj našega zemaljskoga hodočašća. Marijino nas uznesenje podsjeća da je čitavo naše biće – duh, tijelo i duša– određeno za puninu života; da će onaj tko živi i umire u ljubavi prema Bogu i bližnjemu biti preobražen po uzoru slavnoga tijela uskrsloga Krista; da Gospodin ponižava ohole a veliča ponizne. Svojim uznesenjem Gospa to vječno naviješta. Budi uvijek hvaljenja, o Djevice Marijo! Gospodinu se moli za nas! – molio je Sveti Otac.