Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 10. kolovoza
Papa Benedikt XVI. je jučer na trgu pred katedralom u Bressanoneu održao nagovor prije
molitve anđeoskog pozdravljenja u nazočnosti brojnih hodočasnika. U vedrom je raspoloženju
protekao i drugi tjedan moga boravka ovdje u Bressanoneu i vrlo je blizu trenutak
kada ću otići iz ovog lijepog kraja gdje sam se osjećao kao u svom domu, kako zbog
već od ranije poznatih mjesta tako i zbog gostoljubivosti ljudi. Zahvalan sam Gospodinu
što mi je omogućio ovaj odmor koji krijepi duh i tijelo. Hvala i svima onima koji
su se djelotvorno stavili u službu njegove providnosti. Svoj sam odmor proveo kako
i priliči jednom Božjem službeniku: posvećujući se molitvi, čitanju i razmatranju,
neometan svakodnevnim pastoralnim hitnim zadaćama. Nisam na njih zaboravio ali sam
ih, tako reći, „filtrirao" kroz zdravi odmak koji pomaže svesti ih na pravu mjeru,
a to znači prepoznati da je Gospodin Bog a mi samo njegovi ponizni suradnici za službu
Crkvi i za dobro čovječanstva. Veliku korist sam izvukao i iz sredine u kojoj boravim
u kojoj sam se divio poštivanju prirode i brizi za stvorenje koje sam susreo u Australiji
u prigodi Svjetskog dana mladih. Upravo vezano uz mlade želim s vama podijeliti
jedno razmišljanje koje mi je nekako došlo samo od sebe kada sam se u mislima ponovno
vratio iskustvu doživljenom u Sydneyu gdje sam susreo radosna lica tolikih mladića
i djevojaka iz svih dijelova svijeta. U velikoj metropoli mlade australske nacije
ti su mladi bili znak istinske radosti, istina bili su katkad bučni ali miroljubivi,
šireći oko sebe pozitivno ozračje. Premda ih je bilo toliko mnogo nisu izazvali nikakav
nered niti počinili ikakvu štetu. Da bi bili sretni nisu trebali razuzdanosti i nasilja,
nisu trebali alkohola i opojnih sredstava. U njima se osjetila radost zbog međusobnog
susreta i zajedničkog otkrivanja novog svijeta. Kako to ne usporediti s njihovim vršnjacima
koji se, u svom pogrešnom traganju, upuštaju u iskustva kojima srozavaju vlastito
dostojanstvo što nerijetko okončava potresnim tragedijama? To je tipični produkt današnjeg
takozvanog „društva blagostanja" koje, da bi ispunilo nutarnju prazninu i dosadu koja
je prati, potiče ljude da se oprobaju u nečem novom, uzbudljivijem i „ekstremnijem"
istaknuo je Sveti Otac. I odmoru tako prijeti opasnost da se pretvori u isprazno
trčanje za lažnim užicima. Ali na taj se način šteti duhu, srce ne doživljava radost
i ne nalazi mira ni spokoja, štoviše, na kraju ostaje još umornije i žalosnije no
prije. Govorio sam o mladima, jer su oni žedni života i novih iskustava, te su stoga
i najviše izloženi opasnosti. Ali to razmišljanje vrijedi za sve: čovjek nalazi istinsku
okrjepu svojem tijelu i duhu samo u Bogu, a Boga se susreće učeći i slušajući njegov
glas u miru duše i tišini (usp. 1 Kr 19,12). Molimo da u društvu u kojem uvijek vlada
neka žurba, dani odmora budu dani prave odvojenosti od svakodnevnog ritma tijekom
kojih će se znati izdvojiti vremena za sabranost i molitvu, koji su nužni za duboko
pronalaženje samih sebe i drugih. Molimo to po zagovoru Marije Presvete, Djevice šutnje
i slušanja – zaključio je na kraju Papa. Prije molitve Anđeo Gospodnji Papa je
uputio snažan poziv odgovornima za mirno rješenje krize u Gruziji. Duboku zabrinutost
pobuđuju sve dramatičnije vijesti o tragičnim događajima koji se zbivaju u Gruziji
i koji su, na prvome mjestu u Južnoj Osetiji, već prouzročile mnoge nevine žrtve i
prisilili veliki broj civila da napuste svoje domove. Moja je živa želja da se odmah
obustave vojne akcije i da se odustane, također u ime zajedničke kršćanske baštine,
od daljnjih sukoba i nasilnih odmazda, koje se mogu pretvoriti u sukob još širih razmjera.
Neka se, naprotiv, odlučno nastavi s pregovorima i konstruktivnim dijalogom uz uzajamno
poštivanje te se tako izbjegnu daljnja teška trpljenja tih dragih naroda. Pozivam
međunarodnu zajednicu i najutjecajnije zemlje u sadašnjoj situaciji da poduzmu sve
napore kako bi poduprli i promicali inicijative upravljene postizanju mirnog i trajnog
rješenja, u korist otvorenog suživota u znaku uzajamnog uvažavanja. Zajedno s našom
pravoslavnom braćom intenzivno molimo na te nakane, koje s pouzdanjem povjeravamo
zagovoru Presvete Djevice Marije, Majke Isusove i svih kršćana.