Crkva u svijetu

Otrgnuti djecu s ulice u zemlji u kojoj neukost i siromaštvo čine zatvoreni krug – želja je Artura Mottole, 47-godišnjega psihologa, Talijana, koji već 15 godina, zajedno sa suprugom Victorijom, živi u Boliviji. U gradu Yacuiba, u neposrednoj blizini argentinske granice, Arturo i Victoria otvorili su centar za djecu i nazvali ga „Anđeo čuvar“. Govoreći za našu radio postaju o životu s bolivijskom djecom, i svojemu pozivu rođenom u okviru Zajednice „Papa Ivan XXIII.“, Arturo je istaknuo kako je njihov poziv slijediti Isusa, siromašnoga i trpećeg slugu, te izravno sudjelovati u životu posljednjih, što za njega i njegovu suprugu – kako je rekao – znači živjeti u misiji, daleko od Italije, te tako i sa svim problemima kojih može biti u odgoju naše djece. Međutim, čvrsto vjerujemo da nas je Gospodin pozvao živjeti ovu stvarnost.
Jedan od glavnih izazova koji imamo kao Zajednica „Papa Ivan XXIII“ jesu velike potrebe djece u Latinskoj Americi – rekao je nadalje Arturo. Dostatno je pomisliti kako se u Boliviji govori o 800.000 djece i adolescenata koji su podvrgnuti svim vrstama iskorištavanja: maloljetničkome radu, seksualnome iskorištavanju, trgovini droge… Mi smo se zauzeli na području rehabilitacije mladih s problemom droge, te s napuštenom djecom i prepuštenom samoj sebi koja žive na ulici. Otvorili smo kuće-obitelji, te intervenirali projektom posvećenim izravno toj djeci kojoj je potrebno posebno obrazovanje, jer država, nažalost, ne pruža obrazovanje koje odgovara njihovim potrebama – primijetio je Arturo te istaknuo i otvaranje jednoga dnevnog centra u tom gradu.
Na novinarov upit kako su djeca reagirala na te novosti, Arturo je istaknuo njihov pozitivan odgovor. U dnevnome centru smo započeli sa skupinom od tridesetoro djece, a u posljednjih šest mjeseci već smo dostigli broj od osamdesetero djece. I obitelji su, malo pomalo, počele shvaćati i biti svjesne da je i za njih dobro ako pošalju djecu u taj dnevni centar. Za nas puno znači ako uspijemo ući u njihove kuće i uspostavimo vezu s obiteljima, te proživimo trenutke bratstva i prijateljstva – napomenuo je Arturo te, ističući kako država, nažalost, ne uspijeva zadovoljiti osnovne obrazovne potrebe, kazao da kampanja opismenjivanja koju je država predložila u izbornome razdoblju, u stvari ne odgovara stvarnim potrebama pučanstva. Mi svojom nazočnošću želimo biti svjedočanstvo nečega što je možda i neugodno, i što vjerojatno smeta samoj državi – rekao je na koncu Arturo Mottola.
Prema mišljenju francuskoga ogranka humanitarne organizacije Liječnici bez granica, nema službenoga obrazloženja za odluku vlasti u Nigeru, kojom je donesen dekret o obustavi djelovanja te organizacije. Organizacija Liječnici bez granica nazočna je u Nigeru od 1985. godine, a samo od početka ove godine liječeno je više od 14.000 akutno neishranjene djece, i više od 70.000 onih koji svakoga mjeseca primaju dodatne prehrambene integratore.