Cossiga posjetio Papu u Bressanoneu

Papa Benedikt XVI. je 7. kolovoza u bogosloviji u Bressanoneu primio bivšega talijanskog predsjednika Francesca Cossigu, koji se sa Svetim Ocem zadržao na objedu. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na taj privatni susret, otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, kazao je kako predsjednik Cossiga inače ljetuje u pokrajini Alto Adige. I 2004. godine je došao upravo u bogosloviju u ovome gradu, kako bi posjetio kardinala Ratzingera. Ovo je, dakle, sredina koju on poznaje, u kojoj su se već prije susreli. Riječ je o gostu koji je Svetome Ocu poznat, i koji je uvijek iskazivao poštovanje prema Papi – primijetio je o. Lombardi.
Govoreći potom o sljedećim Papinim obvezama, o. Lombardi je spomenuo svečanost dodjele Svetomu Ocu naslova počasnoga građanina Bressanonea, koja će se održati u subotu u 18 sati. To je priznanje koje se daje vrlo umjereno i nakon temeljitoga razmišljanja. Do sada su samo dvije osobe postale počasni građani Bressanonea, Papa će biti treći – napomenuo je o. Lombardi.
Značenje patnje u životu kršćanina i važnost katekizma za djecu u pripravi za sakramente, bile su teme o kojima je Sveti Otac govorio odgovarajući, na talijanskome jeziku, na pitanja dvojice svećenika, na susretu s klerom pokrajine Alto Adige, održanom 6. kolovoza u katedrali u Bressanoneu. Kao i kada je odgovarao na druga četiri pitanja, na njemačkome jeziku, o raznim aktualnim temama za pastoralni život, papa Benedikt XVI. je govorio otvoreno, iznoseći i vlastita iskustva.
Glavna poruka kršćanstva je ta da je patnja nazočnost Kristove ljubavi koja nas zove na ljubav prema trpećima – tako je papa Benedikt XVI. odgovorio jednome teško bolesnom svećeniku koji je zamolio Svetoga Oca riječ utjehe za one koji trpe. Podsjetivši na svoju encikliku „Spe salvi“, Papa je istaknuo kako je sposobnost prihvaćanja patnje i onih koji trpe, mjera čovječnosti. Pritom je spomenuo primjer Ivana Pavla II. i ponizna svjedočenja njegove muke. Ta poniznost, to strpljenje kojim je prihvatio propadanje svojega tijela i sve manju sposobnost za govor, iako je bio učitelj riječi. Tako nam je, čini mi se, vidljivo pokazao duboku istinu da nas je Gospodin otkupio svojim Križem, Mukom kao krajnjim činom svoje ljubavi. Pokazao nam je da Muka nije samo neki 'ne', nešto negativno, nedostatak nečega, nego je ona pozitivna stvarnost – naglasio je Sveti Otac.
Papa Wojtyła je pokazao da je Muka, kada je prihvaćena u ljubavi prema Kristu, prema Bogu i drugima, ona je onda otkupiteljska snaga – dodao je Sveti Otac. Naravno, Ivan Pavao II. bio je gorostas vjere, pronio je Evanđelje sve do krajeva zemlje, otvorio je nove putove i učinio da padnu zidovi između dva svijeta. Ali, to njegovo svjedočanstvo u patnji – naglasio je papa Benedikt XVI. – snaga je ljubavi koja nije manje jaka od velikih djela koja je učinio u prvome dijelu svojega papinstva. Sveti je Otac potom izrazio zahvalnost svima onima koji se trpeći sjedinjuju s Bogom koji je ljubav, iako priznaju koliko je to teško. Želio bih zahvaliti svima onima koji prihvaćaju muku, koji trpe s Gospodinom, i htio bih ohrabriti sve nas da imamo otvoreno srce za one koji trpe, za starije osobe, da shvatimo da je upravo njihovo trpljenje izvor obnove za čovječanstvo, te da ono u nama stvara ljubav i sjedinjuje nas s Kristom. Međutim, u konačnici, uvijek je teško trpjeti – primijetio je Sveti Otac.
Na primjedbu jednoga svećenika, profesora teologije, koji je sa žaljenjem istaknuo kako mladi često slabo sudjeluju u crkvenome životu, papa Benedikt XVI. je kazao da nema siguran odgovor na to pitanje, te se osvrnuo na taj problem posluživši se vlastitim iskustvom. Kada sam bio mlađi bio sam prilično strog. Govorio sam: sakramenti su sakramenti vjere, stoga gdje nema vjere, gdje se vjera ne prakticira, ne može biti podijeljen sakrament. (…) Prolaskom godina, i ja sam shvatio da trebamo slijediti primjer Gospodina koji je bio jako otvoren i prema ljudima koji su bili na rubu ondašnjega Izraela, bio je Gospodin milosrđa – rekao je Sveti Otac te dao neke smjernice za suočavanje s tim problemom, o kojemu je – kako je kazao – već razgovarao sa župnicima svoje biskupije, kada je bio münchenski nadbiskup. Uglavnom, rekao bih stoga da su sakramenti, naravno, sakramenti vjere – napomenuo je Papa. Gdje nema nikakvoga elementa vjere, gdje je Prva Pričest samo slavlje s obilnim objedom, lijepom odjećom i darovima, to onda nije više sakrament vjere. Ali, ako uočimo maleni plamen želje za zajedništvom s Crkvom, i želju te djece koja žele ući u zajedništvo s Isusom, čini mi se da je opravdano biti slobodniji – rekao je Sveti Otac istaknuvši da je važno uključiti i roditelje u pripravu djece za sakramente. Roditelji mogu ponovno upoznati vjeru, sudjelujući u hodu vlastite djece – kazao je te potaknuo na unošenje plamena Isusove ljubavi u srca djece, a kroz njih i u srca njihovih roditelja.
Važno je da se Kina otvori Evanđelju – rekao je papa Benedikt XVI. posjetivši u utorak, 5. kolovoza, u mjestu Oies, u udolini Val Badia, rodnu kuću svetoga Giuseppea Freinademetza, misionara kojega je Ivan Pavao II. proglasio svetim 2003. godine, a koji je gotovo 30 godina živio i djelovao u Kini. Osvrnuvši se na izvanredni lik toga misionara, Sveti je Otac podsjetio na sadašnje povijesno razdoblje te azijske zemlje. On je vrlo aktualni svetac – kazao je Papa – Znamo da Kina poprima sve veću važnost u političkome, gospodarskome, a i u životu ideja. Važno je da se ta velika zemlja otvori Evanđelju – naglasio je Sveti Otac.
Sveti Giuseppe Freinademetz nije htio samo živjeti i umrijeti kao Kinez, nego je želio i u Nebu ostati Kinez; tako se poistovjetio s tim narodom, siguran da će se on otvoriti vjeri u Isusa Krista. On nam pokazuje da vjera nije otuđenje ni za jednu kulturu, ni za jedan narod, jer sve kulture očekuju Krista i Gospodin ih ne uništava; štoviše, one postižu svoju zrelost – dodao je Papa. Sveti se Otac osvrnuo na Kinu i u nedjelju nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, kada je uputio svoj pozdrav organizatorima i športašima koji će sudjelovati na Olimpijskim igrama koje započinju u petak u Pekingu. Tom je prigodom Papa izrazio želju da Olimpijske igre daju dobar primjer suživota ljudi koji dolaze iz različitih krajeva, i to u poštovanju zajedničkoga dostojanstva.