Recenzija knjige - Boris Rotar

Može li vjera pomoći da se razumom spozna Boga, je li ipak pitanje Boga jedino pitanje vjere, je li Bog do kojega se uspinje čovjek putem vjere ili religije istovjetan s onim Bogom do kojega se čovjek uspinje uz pomoć svoje razumske moći? O tome kako su se ideja i vjera u Boga odrazile na formaciju čovjekove svijesti, kulture življenja i ljudskih vrijednosti tijekom povijesti, te o tome kako stvari u tom pogledu stoje danas, piše riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić u svojoj knjizi „Bog i filozofija“, nakladnika Kršćanske sadašnjosti, o kojoj govori Boris Rotar.
U tri veće cjeline raspoređene u dvanaest poglavlja sažima ova odlična knjiga spomenutu temu. Najprije raspravlja o odnosu vjere i razuma iz gledišta filozofije, teologije i crkvenog naučavanja. Autor pokazuje kako su tijekom povijesti o problemu spoznaje Boga pisali najveći filozofski i teološki umovi te najviši crkveni autoriteti a to se može svesti na tri načina: nijekanje kompetencije razuma i prihvaćanje samo spoznaje Boga na osnovi objave prihvaćene vjerom, nijekanjem epistemološke vrijednosti vjere i priznavanjem samo onog što se isključivo snagom razuma može o Bogu dokučiti te isticanjem komplementarnosti i sinteze vjere i razuma kad se radi o spoznaji Boga i suodnosa njega i čovjeka. Kao visoki dostojanstvenik crkve i ugledni profesor autor se u skladu s crkvenim učiteljstvom priklanja jedino ovom trećem rješenju držeći ostala dva neprihvatljivim. Nakon ovih više općih i načelnih rasprava u drugom dijelu knjige nalazimo obuhvatan presjek filozofskog promišljanja Boga u antičko-srednjovjekovnoj i suvremenoj filozofiji dok na najnovija razmatranja i tematiziranja Boga u novovjekovnoj filozofiji upućuje dobrohotnošću i vehementnošću znalca na Schulzovu knjigu Bog novovjekovne metafizike koju je s njemačkog preveo Damir Barbarić. Kad raspravlja o antičko –srednjovjekovnoj filozofiji autor ističe kako ona pretpostavlja da se ljudski razum može vinuti do božanskih visina dok pak suvremena filozofija kao nasljednica modernog fenomenizma i agnosticizma tome rezerviranije pristupa sklonija prihvaćanju drugih putova do Boga a koji su bliži intuitivizmu i misticizmu nego razumskoj spoznaji. Prvi put rješenje nalazi u analogiji bića a suvremena filozofija sklonija je o božanskim stvarima govoriti metaforički i tzv. negativnim govorom. I srednjovjekovna i suvremena filozofija ističu nesposobnost čovjeka da iskaže Boga.Prva se češće ograničava na iskazivanje onog što Bog nije, ali oni koji prihvaćaju analogiju bića te ne taj način pripisuju naše atribute Bogu naglašavajući pritom da su ti atributi tako uzvišeno ostvareni u Bogu da mi, na kraju ipak više znamo što on nije nego što jest.
Tijekom čitanja ove knjige vidljiv je sve djelotvorniji utjecaj kršćanske objave na promišljanje i pročišćavanje ideje o Bogu u filozofiji.Tako grčko pitanje o prapočelu svih stvari dobiva svoj odgovor tek u kršćanskoj filozofiji kada se ona obogaćuje sadržajima objave ili kako Devčić kaže „kad je razum osvijetlila nadnaravna vjera“. Posljednji dio knjige raspravlja o Bogu religije jer filozofija na svom putu do Boga mora uključiti i ono što o njemu govori religija.Autor Devčić pritom razlikuje filozofsku religiju tj. kako religija zamišlja i predočuje Boga od religije kao datosti i pojave. Drugo poglavlje treće cjeline bit će vrlo zanimljivo tzv. prosječnom čitatelju ako takav postoji jer može upoznati monoteističko poimanje Boga semitskih religija i to najprije u usporedbi s teološkim shvaćanjima velikih istočnjačkih religija kao što su hinduizam, budizam, kineske religije te šintoizam i ostalim japanskim religijskim prilikama. Recimo ukratko da knjiga pokazuje u tom pogledu prednost monoteizma. Na samom kraju oslikavajući prijelaz u treći milenij autor zaključuje da se pored znakova vitalnosti uočavaju i znakovi nazadovanja i stanovitog površnog odnosa prema religiji samoj kao i površnom odnosu pripadnosti religiji označavajući tu situaciju lapidarno-složenom. Ova Devčićeva knjiga jedinstvena je na našem prostoru jer popunjava stanovitu nebrigu filozofa za najvažnije životno pitanje - ono o smislu života a to je pitanje krenulo od istraživanja prvog počela svega što postoji a to je arche ili jednostavno Boga. Ova knjiga pokazuje da je problem Boga stvarni a ne prividni čovjekov problem jer je on povezan s utemeljenjem cjelokupnog čovjekova iskustva. Ova je knjiga pokazala da je tijekom povijesti Božja opstojnost bila takmac ljudske slobode ali ona pokazuje i to da će nas iskreni filozofski napor u rješavanju problema života dovesti do Božje opstojnosti i njegove slobode a to je prema autoru i jedini temelj i jamac čovjekove slobode.Vrhunska knjiga, pisana akribijom sintetičara i namijenjena istinskim tragačima za smislom života.