Uz liturgijska čitanje 17. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Mislav Kutleša

Draga braćo i sestre!Današnje evanđelje nam na najjednostavniji način, opet preko prispodobe, prikazuje veličinu i vrijednost kraljevstava nebeskog. Najjasnije nam to pokazuje upravo prispodoba o blagu i biseru koji se oduvijek smatraju iznimno vrijednima, a onaj koji ih posjeduje smatra se vrlo povlaštenim i bogatim.
Stoga nam današnje evanđelje donosi snažnu i jasnu potvrdu; prihvatiti Kraljevstvo Božje ne može se ograničiti na neke polovične mjere već čovjek mora biti spreman svim srcem uz njega prionuti. Tako nam jedan dobar primjer daje i mladi bogataš koji nije bio spreman sve prodati i dati onima koji nemaju i tako se svega odreći poradi vječnoga života. Ovo ne znači da se svi moraju odreći svega, ali nam parabola želi prikazati dokle je spreman ići onaj koji se želi posve otvoriti Evanđelju. Prispodoba nam želi prikazati i radikalne promjene u onoga koji se želi otvoriti i posve prionuti uz evanđelje života, a to nam zorno prikazuje Isusov govor u 10 poglavlju: „Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan. Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije me dostojan. Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga“ (Mt 10,37-39). Tako Kraljevstvo nebesko postaje, za onoga koji ga prihvaća, najveća vrijednost, najveći biser i blago te je za njega potrebno biti spreman na odricanje i vrlo vrijednih stvari.
Prodati sve ono što se posjeduje je zahtjev koji, ne samo onda već i danas, izaziva veliki strah osobito u onih koji su prionuli uz kulturu koja previše cijeni materijalna dobra, koja sve češće iziskuju manje snage i žrtve.
Međutim vrlo iznenađuje i činjenica s koliko su radosti i spontanosti i žrtve, likovi iz parabole, bili spremni sve prodati da bi zadobili blago i biser. Ne daju mjesta nikakvim pitanjima ili razmišljanjima: Što ću učiniti? Već odmah slijede svoje srce što je jednako Isusovoj poruci: „Gdje ti je srce ondje ti je i blago“.
Dakle, prispodoba nam prikazuje koliko se isplati svega se odreći i prodati jer Evanđelje je jedina radosna vijest i blago koje razveseljuje srce čovječje.
Zapravo, na kraju sve ovisi o tome da li ćemo prepoznati u Evanđelju ono što ono jest: radosna vijest. Ovisi o tome kako na njega gledamo, koliko nad njime razmatramo, koliko u njemu tražimo i naš dijalog s Gospodinom. Ali često ono nestaje ponajprije radi naše mlakosti i lijenosti. Ako nas uhvati takvo stanje potrebno je malo promotriti i rezultate koji nas očekuju: zakupiti polje i biser, slijediti Isusa, zaraditi život. Ali kako doći do toga? To je pitanje koje nas često zaokuplja i kojemu pridajemo malo važnosti, ali i ne samo to već; kako opet Evanđelje može biti proživljeno kao radosna vijest? Bez sumnje, barem koliko se tiče čovjeka, ovisi o svjedočanstvu onih koji su ga prihvatili, koji su dopustili da Riječ Božja poput sjemena uđe u njihovo srce, koliko su dopustili da se u njima i utjelovi.
Stoga nas Isus danas poziva ne samo da prihvatimo ovo veliko blago i sakrijemo unutar svoga srca, već da budemo aktivni navjestitelji njegove ljepote i radosti koju budi u srcu.