Uz biblijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Mislav Kutleša

Draga braćo si sestre!
Današnjim evanđeljem Isus nas poučava koliko jednostavnost i poniznost osiguravaju put prema plodonosnom susretu s Bogom.
Već u prvom dijelu evanđelja Isus čini snažnu razliku između mudrih i umnih i malenih. Ova razlika osobito dira plan Božjega spasenja točnije spasenje svakog čovjeka. Dok nam se čini da je put objave Božje ljubavi nemoguć prema mudrima i umnima, s druge strane Isus malenima daje posebnu utjehu i kada kaže: „Blago siromasima duhom jer njihovo je Kraljevstvo nebesko“, što je važna karakteristika ali i identitet te način življenja malenih. Biti siromašan duhom nas upućuje samo na jedno, poniznost i jednostavnost.
Međutim s druge strane pomalo nas zbunjuju Isusove riječi i kada kaže: „Blagoslovljen da si Oče stvoritelju neba i zemlje... jer si sakrio od mudrih i umnih“. Da li bi to značilo da se Isus raduje za njihovu propast i zato što ne poznaju ove božanske stvari? Ono nikako nije moguće, ali očito bio najbolji put spasenja, ne siliti one koji odbacuju i koji ne htjedoše prihvatiti njegove riječi, i to zato, da od trenutka kad nisu postali bolji iako su pozvani i tako se povukli unazad i zamrzili Riječ, kako bi bili gurnuti željom za spasenjem jer su bili isključeni. Dok oni koji su posvetili pažnju božanskoj Riječi budu revniji. To što su ove božanske stvari bile objavljene malenima i neznatnima bio je razlog radosti, dok su s druge strane, zato što su bile skrivene mudrima i umnima, postale razlog tuge i plača što nam evanđelje i objavljuje u sceni u kojoj se Isus nalazi izvan grada plačući nad Jeruzalemom.
Stoga u ovom dijelu evanđelja Isus na indirektan način uspoređuje mudre i umne s farizejima i pismoznancima; kako bi ohrabrio i održao svoje učenike savjesnijima i kako bi označio kakvim su dobrima bili smatrani dostojnima upravo ovi ribari.
Stoga Isus u svojoj molitvi upućenoj Ocu zahvaljuje za velik znak ljubavi prema nama, dar Objave, dar kojim iskazuje koliko je s nama i za nas, dok s druge strane nam jasno pokazuje da oni koji odbijaju Riječ odbijaju i Oca, dakle gube i Oca i Sina.
Ali se Isus ovdje ne zaustavlja već i dalje objavljuje: „Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. Međutim tko su ti ljudi i što Isus kani s njima? To su naime oni koji bivaju tlačeni raznim zauzetostima i obvezama i koji su u grijehu. Isus ih poziva da se približe k njemu jer ih nije došao tražiti račun za počinjena djela već da bi uništio njihove grijehe. Da se približe ne radi neke slave već radi njihova spasenja, stoga im Isus i govori: „I ja ću vas odmoriti“.
„Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje je breme lako“. Stoga u našim srcima ne treba davati mjesta strahu jer kaže Isus, jaram je moj sladak, a breme je moje lako.
Ako i ne znamo kako valja ono provesti u život i konkretna djela tada Isus ponovno odgovara jednostavnim riječima: „Učite od mene“ i znati ćemo kako je veliko ovo dobro koje nam Isus daje, mir dušama.