Nekoliko dana nakon početka Pavlove godine, Benedikt XVI. je na današnjoj općoj audijenciji
započeo novi ciklus kateheza posvećenih svetome Pavlu. Na audijenciji u dvorani Pavla
VI., Papa je govorio o okruženju u kojem je živio i djelovao Apostol naroda, kojega
je „gotovo nemoguće oponašati“. Današnji kršćani od Pavla trebaju još puno naučiti
– kazao je Benedikt XVI. Današnja je audijencija prva i posljednja u razdoblju ljetnoga
odmora, koji će biti prekinut u prigodi Svjetskoga dana mladih u Sydneyu. Papa je
danas u 18 sati napustio Vatikan i preselio se u ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu. Opravdano
je čuvati posebno mjesto za svetoga Pavla, ne samo u štovanju nego i u naporu da se
razumije to što on ima reći nama, današnjim kršćanima – tim je riječima Benedikt XVI.
započeo prvu katehezu posvećenu Apostolu naroda. Apostol Pavao, uzvišeni lik i gotovo
nedostižan, ali svakako poticajan, stoji pred nama kao primjer posvemašnjega posvećenja
Gospodinu i njegovoj Crkvi, te kao uzor velike otvorenosti čovještvu i njegovim kulturama.
S druge pak strane, nije moguće prikladno shvatiti svetoga Pavla ako ga ne smjestimo
u njegovo okruženje, kako židovsko tako i pogansko – primijetio je Benedikt XVI. Papa
je upravo stoga želio na početku katehetskoga ciklusa o svetome Pavlu pojasniti okruženje
u kojem je apostol živio i djelovao. Taj društveno-kulturni kontekst od prije dvije
tisuće godina – primijetio je Papa – po brojnim vidicima ne odstupa od današnjega
konteksta. U tome okruženju mora se voditi računa o odnosu između sredine u kojoj
se Pavao rodio i konteksta u koji se naknadno uključio. Sveti Pavao – podsjetio je
Benedikt XVI. – dolazi iz točno određene kulture, iz kulture židovskoga naroda. Židovi
su – kako je rekao – predstavljali deset po sto od ukupnoga stanovništva rimskoga
carstva. Njihova su ih uvjerenja i način života, uostalom kao i danas, razlikovali
od okruženja; to je moglo imati dvije posljedice: ismijavanje koje je moglo prerasti
u nesnošljivost, ili divljenje koje se očitovalo u raznim oblicima naklonjenosti,
poput u slučaju „bogobojaznih i prozelita“. Bilo ih je, poput Cicerona, koji su mrzili
Židove, ili Julija Cesara koji im je priznao njihova posebna prava. I Pavao je dakle
bio predmet toga „dvostrukoga, suprotnoga vrjednovanja“. Ipak je posebnost židovske
religije – istaknuo je Papa – mirno nalazila svoje mjesto unutar rimskoga carstva.
Teže će i mukotrpnije stanje biti skupine onih – židova i pogana – koji će povjerovati
u Isusa Krista, jer će se razlikovati od židovstva i vladajućega poganstva. U svakome
slučaju – dodao je Sveti Otac – Pavlovu su djelovanju pogodovala dva čimbenika: grčka
kultura, točnije helenistička, te političko-upravna struktura rimskoga carstva koje
je jamčilo mir i stabilnost od Britanije do Egipta. Univerzalističko viđenje, svojstveno
Pavlovom liku – nastavio je Benedikt XVI. – zasigurno se temelji na njegovoj vjeri
u Isusa Krista, budući se lik Uskrsloga izdiže iznad svih „ pojedinačnih skučenosti“.
Također se ne može nijekati da nisu svojedobna kultura i okruženje utjecali na njegove
odluke. Netko je Pavla opisao kao „čovjeka triju kultura“, imajući u vidiku njegovo
židovsko podrijetlo, poznavanje grčkoga jezika i njegov status „rimskoga građanina,
a to potvrđuje i latinsko podrijetlo njegova imena – rekao je Benedikt XVI. Valja
posebice spomenuti – primijetio je Papa – stoičku filozofiju koja je, iako uzgredno,
utjecala na kršćanstvo. Pri tome je spomenuo stoičke filozofe poput Zenona i Seneke,
u kojima se nalaze „veoma visoke vrednote čovještva i mudrosti“: primjerice njihovo
shvaćane svemira kao jednoga skladnoga tijela, te slijedom toga njihovo učenje o jednakosti
svih ljudi bez društvenih razlika, načelno izjednačivanje između muškarca i žene,
potom ideal skromnosti, pravednosti i umjerenosti radi izbjegavanja svake pretjeranosti
– istaknuo je Papa, potom podsjetio kako su se u Rimu, u Pavlovo vrijeme, mnogi poganski
kultovi obavljali po privatnim mjestima isto kao i prvo kršćansko okupljanje. Ipak,
razlike između njih i kršćanskoga bogoštovlja – pojasnio je – nisu malene i odnose
se na svijest o identitetu sudionika i zajedničko sudjelovanje muškaraca i žena, slavlje
„večere Gospodnje“. Papa je zaključio katehezu ističući izvornost svetoga Pavla, od
kojega „svi mi još uvijek možemo puno naučiti“. Na audijencije je bila nazočna
skupina hrvatskih hodočasnika koje je Sveti Otac pozdravio na hrvatskome jeziku ovim
riječima: S velikom radošću
pozdravljam hrvatske hodočasnike, a posebno krizmanike iz konkatedralne župe Svetoga
Petra apostola iz Splita. Dragi mladi, sjetite se i vi poput vašega zaštitnika u svom
srcu često odgovoriti Isusu riječima „Gospodine, ti znaš da te ljubim“. Hvaljen Isus
i Marija!