Crkva i društvo

Prelat Drago Balvanović, župnik hrvatsko-peruanske župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u peruanskom glavnom gradu Limi, primio je u sklopu proslave 25. obljetnice utemeljenja općine San Borja, na čijem se teritoriju župa već 12 godina nalazi, visoko odličje "Merito civico" koje se dodjeljuje za zasluge na dobrobit građana i promicanje moralnih te svih drugih vrijednosti. Odličje je mons. Balvanović primio na svečanoj općinskoj sjednici 13. lipnja u nazočnosti zastupnice hrvatskoga podrijetla u peruanskom Saboru Luise Marie Cuculiza, zapovjednika peruanske vojske generala Edwina Donayrea te velikog broja građana. To priznanje hrvatskom misionaru i župi koju vodi uručio je gradonačelnik općine San Borja dr. Alberto Tejada koji redovito sudjeluje na brojnim svečanostima u župi sv. Leopolda Mandića.
U veljači 2007. godine, u prigodi proslave 20. obljetnice Hrvatske katoličke misije u Limi te isto toliko godina Balvanovićeva djelovanja u Peruu, misiju je pohodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U prosincu protekle godine limski nadbiskup kardinal Juan Luis Cipriani Thorne predao je Balvanoviću dokument pape Benedikta XVI. kojim ga imenuje prelatom Njegove Svetosti, što je ujedno i priznanje Crkve za Balvanovićevo djelovanje među Hrvatima i Peruancima. Mons. Balvanović je od 1997. biskupski vikar za Hrvate u Peruu i pastoralni vikar biskupije Lima. Od 2003. obavlja i obveze delegata Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu u cijeloj Južnoj Americi.
Na mjestu sirotišta bit će izgrađen luksuzni hotel – odlučile su lokalne vlasti u Vinh Longu, na jugu Vijetnama, dodjeljujući teren, koji je u vlasništvu Sestara svetoga Pavla de Chartresa, jednoj turističkoj agenciji. Radovi su započeli 20. svibnja, ali sve je veće negodovanje vjernikâ i mjesnoga biskupa koji je poslao pismo u kojemu kritizira nepravdu počinjenu od strane vlasti. Redovnice te francuske kongregacije djeluju u Vinh Longu od 1871. godine, a sve do 1975. na tom su mjestu vodile veliki kompleks u kojemu je bio samostan i sirotište. Godine 1977. vlasti su oduzele sestrama samostan i sirotište, izbacujući mlade koji su živjeli u njemu, a među kojima je bilo i djece s invaliditetom. Istovremeno je i biskupiji oduzeto više zgradâ, brojni svećenici su zatvoreni, a desetci posvećenih osoba je poslano njihovim kućama. Prema rezoluciji 1958 Narodnog odbora te provincije, samostan i sirotište oduzeti su kako bi bili korišteni kao „dječja i provincijska bolnica“. Međutim, to se nije nikada ostvarilo. Redovnice već 6 godina traže povrat terena i zgrade, kako bi opet u nju primile napuštenu i hendikepiranu djecu, ali nikada nisu primile nikakav odgovor.