Papa Benedikt XVI. primio je 24. lipnja u audijenciju honduraškoga kardinala Oscara
Andrésa Rodrigueza Maradiagu, nadbiskupa Tegucigalpe, s drugim biskupima iz te latinskoameričke
zemlje, koji su ovoga tjedna u pohodu ad Limina. Honduras je zemlja koja preživljava
zahvaljujući međunarodnoj pomoći, i pomoći iseljenika, unatoč tomu što joj je 2005.
godine izbrisan vanjski dug u iznosu većem od 4 milijarde dolara. Od 7 milijuna stanovnika,
50% ih je nezaposleno, 20% nepismeno, a oko 70% pučanstva živi ispod praga siromaštva.
Honduras, nekadašnja španjolska kolonija, 1821. postao je neovisan u okviru Konfederacije
Srednje Amerike, a 1838. postao je suverena država. U prošlome je stoljeću njegovu
povijest obilježilo neprestano miješanje vojske i duga razdoblja diktature. Godine
1982. zemlja se vraća na civilne vlasti, usko povezane sa Sjedinjenim Američkim Državama,
ali koje uznemiruju unutarnji i vanjski sukobi u susjednim zemljama, Salvadoru i Nikaragvi.
Danas još uvijek traju velike napetosti između vlasti i domorodačkih zajednica, i
to zbog komercijalnoga iskorištavanja njihovih teritorija. Crkva u toj zemlji, u kojoj
katolici čine oko 80% stanovništva, ima 12 biskupa u 8 biskupija. Prije 25 godina
papa Ivan Pavao II. pohodio je tu zemlju, i tom prigodom, osvrćući se na velike socijalne
nepravde, snažno istaknuo socijalni nauk Crkve, koji još i danas čeka svoju primjenu.
Govoreći u razgovoru za našu radio postaju o izazovima pred kojima se nalazi Crkva
u Hondurasu, kardinal Oscar Andrés Rodriguez Maradiaga, predsjednik Honduraške biskupske
konferencije, prije svega je istaknuo važnost dokumenta iz Aparecide, objavljenoga
nakon konferencije latinskoameričkih biskupa održane u svibnju prošle godine. Obnovljen
je osjećaj da smo kršćani, kao i osjećaj ljubavi prema Riječi Božjoj. Sve su to pozitivni
čimbenici i znakovi nade – rekao je kardinal te dodao kako, međutim, ne treba zaboraviti
ni probleme i najžurnija pitanja. Među njima je problem sve većega broja siromašnih,
do kojega dolazi ponajviše zbog povećanja cijene nafte i robe široke potrošnje. Čak
ni brisanje vanjskoga duga nije ostvarilo uvjete za oživljavanje zemlje – primijetio
je kardinal. Osvrnuvši se potom na razne posljedice siromaštva, među kojima i
širenje sektâ, kardinal je napomenuo kako je jedan od uzroka njihova širenja činjenica
da je u prošlosti nedostajalo svećenikâ. Neke zajednice nisu mogle računati na svećenika,
iako se u našoj zemlji razvio pokret „izaslanikâ Riječi Božje“. Riječ je o laicima
koji su unaprijed pripremljeni, te je zahvaljujući njima vjera očuvana. Imamo ih 30.000,
a rade i u najmanjim mjestima. Kod nas sekte rade veliku buku, zarađuju, primaju novac,
a iznad svega, nemaju strukturâ koje trebaju održavati - primijetio je kardinal Maradiaga.
Što se pak tiče problema iseljeništva, napomenuo je kako rješenje nije u podizanju
zidova, nego prije svega u pomoći siromašnim zemljama. Jer, - kako je rekao – nitko
se ne iseljava zato što mu je to drago, nego iz potrebe. Kada mladi ne nađu posao,
moraju ga tražiti drugdje, ako ne žele upasti u krug droge. Uvjereni smo stoga da
međunarodna zajednica treba shvatiti da razvoj ne može nikoga isključiti, te da trebaju
prevladati solidarnost i pravednost. Bez solidarnosti i socijalne pravde, teško će
biti mira – kazao je na koncu kardinal Maradiaga.