Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 22. lipnja 2008.
Papa Benedikt XVI. je jučer u nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja pozvao nazočne
hodočasnike da se boje Boga i ničega drugoga. Draga braćo i sestre, u evanđelju ove
nedjelje nalazimo dva Isusova poziva: s jedne strane "ne bojte se ljudi", a s druge
strane "bojte se" Boga. Tako smo potaknuti da razmišljamo o razlici koja postoji između
ljudskih strahova i straha Božjega. Strah je prirodna dimenzija života. Odmalena ljudi
proživljavaju oblike straha koji se potom pokažu imaginarnima i zatim prestanu; nakon
toga pojave se novi strahovi koji imaju jasne temelje u stvarnosti: s tim se strahovima
treba suočiti i nadići ih ljudskim naporom i povjerenjem u Boga. No postoji, naročito
danas, još dublji oblik straha, na egzistencijalnoj razini, koji ponekad završi očajem:
on se rađa iz osjećaja praznine, povezanog s određenom kulturom prožetom raširenim
teorijskim i praktičnim nihilizmom rekao je Sveti Otac. Pred širokom i raznolikom
panoramom ljudskih strahova, Božja je riječ jasna: tko se "boji" Boga "ne boji se".
Strah Božji, koji Sveto pismo opisuje kao "početak prave mudrosti", podudara se s
vjerom u Njega, sa svetim poštovanjem prema njegovoj vlasti nad životom i nad svijetom.
Biti "bez straha Božjega" jednako je pokušaju da se zauzme mjesto Boga, da pomislimo
da smo gospodari dobra i zla, života i smrti. Tko se pak boji Boga u sebi nalazi sigurnost
što je osjeća dijete u naručju svoje majke : tko se boji Boga spokojan je i usred
oluja, jer Bog je, kao što nam je to Isus objavio, Otac pun milosrđa i dobrote. Tko
ga ljubi ne boji se: "Straha u ljubavi nema - piše apostol Ivan - nego savršena ljubav
izgoni strah, jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi". Vjernik dakle
ni pred čim ne strahuje, jer zna da je u rukama Božjim, zna da zlo i ono što je iracionalno
nemaju posljednju riječ, nego da je jedini Gospodar svijeta i života Krist, utjelovljena
Riječ Božja, koji nas je ljubio sve do žrtve sebe sama, umrijevši na križu za naše
spasenje istaknuo je Benedikt XVI. Što više rastemo u toj bliskosti s Bogom, ispunjenoj
ljubavlju, to lakše pobjeđujemo svaki oblik straha. U današnjem evanđeoskom odlomku
Isus više puta ponavlja poziv da se ne bojimo. Ohrabruje nas kao što je to učinio
s apostolima, kao što je to učinio sa svetim Pavlom kad mu se ukazao jedne noći u
viđenju, u osobito teškom trenutku njegova propovijedanja: "Ne boj se... Ta ja sam
s tobom". Osnažen Kristovom prisutnošću i utješen njegovom ljubavlju, nije se bojao
niti mučeništva taj apostol narodâ, čije drugo tisućljeće rođenja uskoro započinjemo
slaviti posebnom jubilarnom godinom. Neka taj veliki duhovni i pastoralni događaj
potakne u nama obnovljeno povjerenje u Isusa Krista koji nas poziva da naviještamo
i svjedočimo njegovo evanđelje, bez straha. Pozivam vas stoga, draga braćo i sestre,
na pripravu da s vjerom proslavite Pavlovu godinu koju ću, ako Bog da, svečano otvoriti
sljedeće subote, u 18 sati u Bazilici sv. Pavla izvan zidina, bogoslužjem prve večernje
svetkovine svetih Petra i Pavla. Već odsada povjerimo ovaj veliki crkveni pothvat
zagovoru sv. Pavla i Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola i Majke Kristove, izvora
naše radosti i našega mira ovim je riječima završio svoj podnevni nagovor Papa. Poslije
molitve anđeoskog pozdravljenja Sveti Otac je uputio poziv na molitvu i bliskost stanovništvu
Filipina koji su pogođeni tajfunom Fenshen i za mir u Libanonu.S dubokim sam osjećajima
primio vijest o potonuću trajekta na filipinskom otočju, pogođenog tajfunom Fengshen,
koji je opustošio to područje. Dok obećavam svoju duhovnu blizinu stanovništvu otoka
pogođenih tajfunom, uzdižem osobitu molitvu Gospodinu za žrtve te nove pomorske tragedije
u kojoj su žrtvama bila, koliko se čini, i brojna djeca. Danas će u Beirutu, glavnom
gradu Libanona, blaženim biti proglašen Jaakub iz Ghazir Haddada, svjetovnim imenom
Khalil, svećenik Reda manje braće kapucina i utemeljitelj Družbe libanonskih sestara
franjevki od križa. Dok njegovim duhovnim kćerima izričem svoje čestitke, od sveg
se srca nadam da će zagovor blaženoga Abune Jaakuba, združen sa zagovorom svih libanonskih
svetaca, toj ljubljenoj i izmučenoj zemlji, koja je i previše trpjela, postići da
se konačno zaputi prema trajnom miru.