Kardinal Ruini poziva biskupe na vjernost Papi

Uzorno vjeran svome geslu: Istina će nas osloboditi – stoji u Papinoj poruci kardinalu Ruiniju koji je u subotu u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga predvodio misu zahvalnicu za 25 godina biskupske službe. Papin vikar za Rimsku biskupiju, od 1991. godine sve do prošle godine predsjednik Talijanske biskupske konferencije, u homiliji je izrazio osobnu i beskrajnu zahvalnost Petrovu nasljedniku, te potaknuo biskupe na živo svjedočenje vjere u Krista. Završivši svoju službu – rekao je kardinal Ruini – nadam se da ću u godinama koje mi preostaju u njoj još više uživati u molitvi i sjećanju.
Tisuće vjernika je s Papinim vikarom zahvalilo Bogu na svemu što je kardinal učinio. Papa je u poruci, koju je pročitao nadbiskup Luigi Moretti, podsjetio na kardinalovih 25 godina u službi Crkve. Otkada je 1983. godine imenovan pomoćnim biskupom biskupije Reggio Emilia-Guastalla, Papa je spomenuo izazove s kojima se kardinal sučeljavao: Nacionalni crkveni skup u Loretu, neumoran rad glavnoga tajnika u Talijanskoj biskupskoj konferenciji, a od 1991. godine predsjednika Konferencije i Papina vikara za Rimsku biskupiju. Naročito je istaknuo njegovu „hrabrost i upornost“ u prenošenju „učiteljskih i pastoralnih uputa Petrova nasljednika“.
Usvajajući riječi Ivana Pavla II. koji je kardinala Ruinija opisao kao „vjernoga i mudroga“ biskupa, kojemu treba povjeriti Rim, grad bogat „neusporedivim bogatstvima kršćanske duhovnosti i katoličke tradicije“, Papa je primijetio kako su se svi u Crkvi u Rimu mogli uvjeriti u njegovu veliku radnu sposobnost, jednostavnu i čistu vjeru, inteligentnu pastoralnu kreativnost, i usred teškoća vjernost živome identitetu Ustanove u zajedništvu s Papom, te njegov pouzdan i smjeli optimizam. Neka vam je srdačna hvala, časni brate, za sve što ste do danas učinili u ovoj ljubljenoj biskupiji, ponajprije za održanu biskupijsku sinodu 1993. godine – istaknuo je Benedikt XVI.
Potom je zahvalio na pothvatima poput „gradskih misija, pripremi Velikoga jubileja, raznovrsnom pastoralnom djelovanju u okvirima: obitelji, mladih, građanske odgovornosti, gospodarstva, politike i kulture, te na organizaciji XX. svjetskoga dana mladih. Ali posebno treba zahvaliti vašoj redovitoj biskupskoj službi. Vi ste tijekom godina do svećeništva dopratili 484 nova svećenika, a neumorno ste radili oko otvaranja 57 novih župskih crkvi, popratnih kultnih prostora te crkve Zavoda svetih Korejskih mučenika. Vi ste zaslužni, gospodine kardinale, što brojne katoličke zajednice iz drugih nacija u Rimu mogu slaviti liturgiju na svome jeziku, te da mogu održavati vezu sa svojim sunarodnjacima i zemljom podrijetla. Želim vam zahvaliti za sve što ste učinili za svećenike, đakone, redovnike i redovnice, sjemeništarce, udruge laika i čitavoga Božjega puka rimske biskupije, čija je svijest o žurnosti poslanja porasla u ovim godinama – stoji nadalje u Papinoj poruci.
Benedikt XVI. potom kardinalu zahvaljuje što je podupro poziv na ozbiljno zauzimanje za odgoj, te što je u više navrata na trgu svetoga Petra okupio brojne vjernike kako bi slušali, podupirali i hrabrili službu rimskoga prvosvećenika: U svim tim okolnostima, vi ste primjerno bili vjeran svome biskupskome geslu: Istina će nas osloboditi. U ime te istine, koja je Krist, vi ste trajno izgarali za Božji puk u Rimu. Treba vam zahvaliti i za brojne druge usluge učinjene Crkvi i društvu u 25 godina biskupske službe – zaključio je Benedikt XVI.
Kardinal Ruini je u homiliji zahvalio za sve što je prošlih godina primio od pape Ivana Pavla II., te Benedikta XVI. kao i svih njihovih suradnika, koji su ga bezbroj puta i u brojnim okolnostima podupirali. Govoreći pak o biskupskoj hrabrosti, ljubavi i neustrašivosti u naviještanju i javnome svjedočenju vjere istaknuo je kako je 'biti s Papom' u naviještanju i svjedočenju vjere, naročito kada to nije udobno i zahtijeva hrabrost, stvarna zadaća svakoga biskupa, bitan vidik biskupske kolegijalnosti. U „maloj oporuci rimskoj biskupiji“, kardinal je potaknuo na hod u Kristu, gledajući očima vjere na radikalni izazov današnjega kršćanstva, potom je zaključio: U svojoj malenkosti, ako mi Gospodin dopusti, želio bih nastaviti raditi, u drugome obliku, kako bi današnji Rimljani i Talijani znali gledati na svijet i život s očima vjere i da se ne žaloste poput onih koji nemaju nade.