Jednakost između muškarca i žene, vjernost i evanđeoska obveza obilježja su kršćanskoga
braka po kojima se od početka kršćanstva razlikovao od poganskih brakova. O tome se
na Patrističkome zavodu Agustinianum u Rimu prošlih dana raspravljalo na temu „Kršćanski
brak: biblijsko tumačenje i rimsko pravo“. Na simpoziju se također raspravljalo o
miješanim brakovima. Osvrnuvši se na izvore kršćanskoga braka u razgovoru za našu
radio postaju otac Angelo di Bernardino, profesor patrologije, rekao je kako je prvi
naraštaj kršćana u većini bio sastavljen od Židova koji su Krista prihvatili kao Mesiju,
a istovremeno su poštovali bračni zakon važeći židovskome kao i poganskome svijetu.
Kršćani su drugačije gledali na odnos između muškarca i žene u bračnoj zajednici:
Krist je u središtu bračne unije, dakle brak nije samo ljudski čin, nego se shvaćalo
da Krist, kao što se vidi na nekim slikama, stoji iza zaručnika, to je značilo da
u braku ima nešto što nadilazi ljudski čimbenik, a to je milost Božja – istaknuo je
otac di Bernardino. Svjedočanstvo o kršćanskome braku imamo u Novom zavjetu i
svetome Pavlu koji savjetuje kršćansku zajednicu u Korintu. Potom u svetome Ignaciju,
a naročito u Tertulijanu, u početku trećega stoljeća, koji govori o jedinstvenoj milosti
u muškarcu i ženi. U isto vrijeme na Istoku Klement Aleksandrijski veoma lijepo piše
o bračnome odnosu između muškarca i žene. Razmišljanje o braku tijekom vremena postaje
sve dublje, poglavito sa svetim Augustinom, koji daje najveći doprinos u teologiji,
promatrajući brak iz perspektive stvaranja muška i ženska – istaknuo je otac di Bernardino. Na
upit koje su vrednote kršćanskoga braka utvrdili crkveni oci, rekao je kako su istaknuli
da brak nije privatna stvar, on podrazumijeva odnos prema društvu i naročito odnos
prema vjeri. Veoma je važno uvođenje jasne razlike između rimskoga i Pavlova zakona,
dakle ideja kako smo i u braku svi Božja djeca, stoga crkveni oci kao temeljnu vrednotu
ističu bračnu vjernost, jednakost između muškarca i žene, dok je u židovskoj i poganskoj
tradiciji zamjetna diskriminacija žene – kazao je otac Bernardino i dodao kako su
kršćani, živeći najprije u poganskome društvu, a od IV. stoljeća u religiozno mješovitome
društvu, potvrđivali kršćanski identitet koji se nije mogao miješati s poganskim zakonima
i praksom, stoga su branili jednakost između muškarca i žene, uzajamnu vjernost koja
obvezuje pred Bogom, ističući kako se civilni zakoni i praksa većine razlikuju od
evanđeoskih zakona i kršćanske prakse.