Nada se hrani u molitvi i trpljenju

Molitva nam i trpljenje omogućuju čuvati i hraniti kršćansku nadu kao i pristup njezinome otajstvu – kazao je Papa sinoć u dupkom punoj bazilici svetoga Ivana Lateranskog, otvarajući crkveni skup rimske biskupije.
Isus je uskrsnuo: odgajati za nadu u molitvi, djelovanju i patnji, tema je crkvenoga skupa koji se održava u raznim ustanovama po biskupiji, a novim okupljanjem u prvostolnoj crkvi će 12. lipnja biti zaključen. Papa je od 6. lipnja 2005. godine uvijek otvarao biskupijski skup na kojemu najvitalnije snage kršćanske zajednice određuju pastoralni hod i ciljeve za sljedeću godinu. U bazilici je sinoć bilo više od četiri tisuće osoba, govori se o 4000 tisuće upisanih, koji će ovih dana razmišljati o rezultatima Crkvenoga skupa u Veroni, te o Papin preporukama za „žurnost odgoja“, počevši od pisma upućenoga rimskoj biskupiji i gradu te njegove enciklike „U nadi spašeni“.
Nakon trogodišnjega pastoralnog plana posvećenoga obitelji, posljednje dvije pastoralne godine posvećene su odgoju novih naraštaja. U pozdravnome govoru dobrodošlice Svetome Ocu, kardinal Camillo Ruini istaknuo je kako pastoralni djelatnici, zauzeti u odgoju i formaciji, osjećaju teret brojnih lažnih nada, koje ometaju rast čvrstih osoba bistre savjesti. Kardinal je uvjeren da „jedino nada u Boga, koji je Isusa uskrisio od mrtvih, može dati puni smisao našem osobnom i društvenom životu, oživjeti dakle „istinsko odgojno djelo“.
Pošto je zahvalio kardinalu na dobrodošlici, Papa je istaknuo kako je Kristovo uskrsnuće „pouzdan temelj na kojemu počiva naša vjera i naša nada“, ono je povijesni čin, a apostoli su njegovi izravni svjedoci, čak po cijenu vlastita života – kazao je Benedikt XVI.
Osvrnuvši se na prilike sadašnjice, Papa je podsjetio kako su „pogrješno shvaćanje i lažne privlačnosti“ tijekom stoljeća suzile i oslabile jačinu naše nade, a kako je danas rašireno uvjerenje da su za Italiju, također i Europu, najbolje godine prošle te da stoga neizvjesnost i nesigurnost očekuju nove naraštaje. Papa je dodao kako se od znanosti i tehnologije očekuju velike novosti i poboljšanja; misli se, dakle, kako jedino ljudski napori i otkrića mogu riješiti probleme. Papa je ustvrdio kako nije mudro nijekati niti umanjivati doprinos znanosti i tehnologije u preobražavanju svijeta i stvarnih životnih uvjeta, ali je također kratkovidnost ne priznati kako njihov napredak stavlja u ljudske ruke neizmjerne mogućnosti zla. Znanost ni tehnologija ne mogu dati smisao našem životu, niti nas mogu naučiti razlikovati dobro od zla; znanost ne otkupljuje čovjeka nego ljubav – upozorio je Benedikt XVI. citirajući encikliku „U nadi spašeni“. Papa je potom rekao kako je uzrok „slabosti nade“ u težnji naše civilizacije da „Boga stavi u zagrade“, jer smatra da se ništa o Bogu ne može spoznati, čak se niječe njegova opstojnost – kazao je Benedikt XVI.
Papa je kao cilj sljedeće pastoralne godine istaknuo razmišljanje o „kako se stvarno odgajati u nadi“, navodeći neka „mjesta“ za praktično učenje i učinkovito vježbanje nade, prvo mjesto je molitva, po kojoj se otvaramo i obraćamo Onome koji je počelo i temelj naše nade“. Osoba koja moli nikada nije posvema sama, budući da je Bog jedini kadar slušati je i pomoći u svakoj situaciji i kušnji. Pravi način moljenja – rekao je Papa – jest proces nutarnjega čišćenja. Stoga je veoma važno izložiti se Božjem pogledu, da nestanu laži i licemjerstva, kako bismo započeli pročišćavanje koje nas obnavlja, oslobađa i stvarno otvara Bogu i našoj braći. Molitva je, dakle, suprotno od bježanja od naših odgovornosti za bližnjega, ona nas potiče da budemo „službenici nade za druge i uči nas živjeti“.
Bitna je zadaća – istaknuo je Papa – naučiti umjetnost molitve, stoga naše kršćanske zajednice moraju postati istinske škole molitve, kako piše papa Ivan Pavao II. u apostolskome pismu „Ulaskom u novo tisućljeće“. Oštroumno i opširno poznavanje zala i gradskih problema potiče kršćane da daju svoj naročiti prinos, počevši od odlučnoga rješavanja odgoja i oblikovanja osobe. Valja istovremeno odgovoriti na stvarne probleme grada, koji poziva crkvenu zajednicu da se zauzima za kulturu i ustroj društva u korist obitelji i prihvata života, te vrjednovanje starijih osoba. Neophodno je, dakle, biti pozoran na primarne potrebe poput zapošljavanja, poglavito mladih, sigurnijega i prihvatljivog grada za sve, posebice najsiromašnije, iz kojega neće biti isključen useljenik koji među nas dolazi s nakanom da ,poštujući naše zakone, nađe životni prostor – upozorio je Benedikt XVI.
Papa je na koncu istaknuo kako kršćanska nada živi i od trpljenja; ono dapače na poseban način odgaja i snaži kršćansku nadu. Naravno, moramo učiniti sve što je moguće kako bismo umanjili patnju, premda ju ne možemo posvema ukloniti iz svijeta, jer nismo moćni isušiti njezine izvore. Velika kršćanska istina stvarno potvrđuje kako čovjeka ne ozdravlja bježanje od boli nego sposobnost prihvaćanja patnje i sazrijevanja u njoj, nalazeći joj smisao putem ujedinjenja s Kristom. Papa je stoga pozvao sve: svaki dan se odgajajmo u nadi koja dozrijeva u trpljenju, poglavito kad smo pogođeni teškom bolešću, ali i svakodnevno sudjelujući u patnji svojih bližnjih i rodbine, kao i svake osobe koja je naš bližnji, jer joj se približavamo u ljubavi – zaključio je Benedikt XVI.