Papina kateheza na općoj audijenciji - 4. lipnja 2008.
Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred mnoštvom hodočasnika papa
Benedikt XVI. je nastavio svoju katehezu o papi Grguru Velikom kojega je nazvao učiteljem
i slugom slugu Božjih. Draga braćo i sestre, vraćamo se danas, za ovoga našeg susreta
srijedom, izvanrednom liku pape Grgura Velikoga, kako bismo bili dodatno prosvijetljeni
njegovim bogatim naukom. Usprkos brojnim obavezama povezanim s njegovom službom rimskoga
biskupa, ostavio je brojna djela kojima se Crkva tijekom stoljeća obilato služila.
Osim zamjetnoga broja pisama - čiji Registar, kao što sam spomenuo u prošloj katehezi,
sadrži više od osamsto pisama - ostavio nam je ponajprije spise egzegetskog obilježja,
među kojima se ističe Moralno tumačenje Joba - poznato pod latinskim naslovom Moralia
in Iob -, Homilije o Ezekielu, te Homilije o Evanđeljima. Tu je potom i značajno djelo
hagiografskog karaktera, Dijalozi, što ga je Grgur napisao poradi duhovnog izgrađivanja
langobardske kraljice Teodolinde. Glavno i najpoznatije njegovo djelo bez sumnje je
Pastoralno pravilo, što ga je papa sastavio na početku svoga pontifikata s jasnim
programatskim ciljem – kazao je Sveti Otac. U želji da iznesemo kratak pregled
ovih djela, moramo ponajprije primijetiti da u svojim spisima Grgur nikad ne pokazuje
želju da ocrta "svoj" nauk. Naprotiv, on želi biti glasonoša tradicionalnog nauka
Crkve o putu koji valja prijeći da bi se prispjelo Bogu. U tom su smislu izvrstan
primjer njegova egzegetska tumačenja. Bio je strastveni čitatelj Biblije kojoj je
pristupao s razumijevanjem koje nije bilo samo spekulativno: iz Svetoga pisma, mislio
je, kršćanin mora izvući ne toliko teorijska znanja, koliko svakodnevnu hranu za svoju
dušu. Od osobitog su značenja i Homilije o Evanđeljima. Prva od njih održana je u
bazilici Sv. Petra u vrijeme došašća 590. godine, to jest nekoliko mjeseci nakon njegova
izbora za papu. Posljednja je izgovorena u bazilici Sv. Lovre druge nedjelje nakon
Duhova 593. Papa je propovijedao narodu u crkvama gdje su se slavile "postaje" - naročiti
molitveni obredi u povlaštenim liturgijskim vremenima - ili gdje su se slavili blagdani
mučenika kojima su te crkve bile posvećene – nastavio je nadalje Benedikt XVI. Možda
najcjelovitije djelo Grgura Velikog njegovo je Pastoralno pravilo, napisano u prvim
godinama pontifikata. U njemu Grgur nastoji opisati lik idealnog biskupa, učitelja
i predvodnika svoga stada. S tim ciljem on oslikava težinu službe pastira Crkve i
dužnosti koje ona podrazumijeva: stoga, oni koji nisu pozvani na taj zadatak neka
ga ne traže u svojoj površnosti, oni pak koji su ga primili bez dužnog promišljanja
neka osjete kako im se u duši rađa dužno strahopoštovanje. Nastavljajući sa svojom
najdražom temom, Grgur ističe da je biskup ponajprije "propovjednik" u punom smislu
riječi; kao takav on mora u prvom redu biti primjer drugima, tako da njegovo ponašanje
postane svima mjerilo. Ovaj veliki papa ipak naglašava obvezu pastira da svakoga dana
prizna svoju bijedu, tako da oholost ne bi u očima vrhovnoga Suca poništila dobro
što ga je učinio. Zbog toga je zaključno poglavlje Pravila posvećeno poniznosti: "Kad
je čovjek zadovoljan jer je postigao mnoge kreposti, dobro je da promisli o vlastitim
nedostatnostima i da se ponizi: umjesto da razmišlja o izvršenom dobru, treba razmišljati
o onom što je propustio učiniti" – istaknuo je Papa. Značajno je i drugo Grgurovo
djelo, Dijalozi, u kojemu svome prijatelju, đakonu Petru, koji je bio uvjeren da su
običaji već toliko iskvareni da više i ne dozvoljavaju da se pojave sveci kao u proteklim
vremenima, Grgur dokazuje suprotno, pripovijedajući o životu svojih suvremenika ili
osoba koje su nedavno preminule, a koje bi se s pravom moglo nazvati svetima. To pripovijedanje
prate teološka i mistička promišljanja što od te knjige čini jedinstveni hagiografski
tekst koji je mogao zadiviti čitave naraštaje čitatelja. Sadržaj je preuzet iz žive
predaje naroda, a svrha mu je da pouči i odgoji, privlačeći pozornost onoga koji čita
na niz pitanja kao što je smisao čuda, tumačenje Svetog pisma, besmrtnost duše, postojanje
pakla, predstavljanje onostranoga, sve same teme koje je tada valjalo prikladno razjasniti.
Druga je knjiga u cijelosti posvećena liku Benedikta iz Norcije i jedino je drevno
svjedočanstvo o životu toga svetog monaha – podcrtao je papa Benedikt XVI. Prije
zaključka potrebno je reći koju riječ i o odnosima što ih je papa Grgur gajio s patrijarsima
Antiohije, Aleksandrije i samoga Carigrada. Uvijek je gledao da priznaje i poštuje
njihova prava, pazeći da njegovo miješanje ne bi ograničilo njihovu zakonitu autonomiju.
Zabrinut, ipak, i za jedinstvo Crkve, nije se ustezao djelovati kad su stavljena u
pitanje prava Rimske stolice, a naročito temeljna vrijednost jedinstva Katoličke Crkve.
U povijesnom kontekstu u kojem su si crkveni glavari često prisvajali naslove koji
su mogli pogoditi osjećaje različitih patrijarha, on se zadovoljio naslovom servus
servorum Dei, sluga slugu Božjih. To ga nije spriječilo da snažno potvrdi neovisnost
Crkve od građanske vlasti u vjerskim pitanjima ili da dosljedno i odvažno štiti prava
Petrova nasljednika. S ovim velikim papom Rimska je stolica zadobila izvanredan ugled
u čitavom kršćanskom svijetu. Slijedeći njegov primjer, pape koji su došli nakon njega,
ne bez posebne znakovitosti, voljeli su uzimati naslov koji je bio drag Grguru: servus
servorum Dei – ovim je riječima završio svoju katehezu Sveti Otac. Na današnjoj
općoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno
pozdravio ovim riječima: 00:00:20:16 "Od srca upućujem svoj pozdrav
svim hrvatskim hodočasnicima, a osobito vjernicima iz Lupoglava. Raspirujte milosne
darove Božje kako bi u snazi Duha, bez straha i s ljubavlju, služili Gospodinu i njegovoj
Crkvi. Hvaljen Isus i Marija!" Poslušajmo dojmove nekih naših hodočasnika:
00:02:49:90