U Euharistiji je snaga kršćanske revolucije

U Euharistiji je snaga kršćanske revolucije, koja čovjeku dariva pravu slobodu protiv idolatrija svih vremena – rekao je Benedikt XVI. tijekom mise na svetkovinu Tijelova. Papa je slavio misu u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga, potom je predvodio euharistijsku procesiju do bazilike svete Marije Velike.
Okupiti se oko Gospodina, hoditi s Njim, klanjati mu se, to jest sveta misa, procesija i euharistijsko klanjanje, sastavnice su svetkovine Tijelova o kojima je govorio papa Benedikt XVI. Oko Euharistije se – rekao je – kuša najdublja revolucija ljudske povijesti: okupljanje raznih osoba, združenih po vjeri u Krista. Euharistija nikada ne može biti privatni čin, predbilježen za srodne osobe ili prijatelje. Euharistija je javno bogoštovlje, koje nema ništa ezoterično, isključivo. I ovdje, večeras, nismo mi birali s kim se susresti, došli smo i nalazimo se jedni pokraj drugih, vjera nas je okupila, a pozvani smo postati jedno tijelo dijeleći jedini kruh koji je Krist. Ujedinjeni smo bez obzira na nacionalnu različitost, na stručnost, društveni stalež i političke ideje: jedni drugima se otvaramo da, polazeći od Njega, budemo jedno – istaknuo je Benedikt XVI., potom je potaknuo na budnost da „povratne napasti partikularizma, možda i dobronamjernoga, ne bi išle u suprotnome pravcu“ pozvavši na hod s Gospodinom, koji „nas oslobađa od naših uzetosti, pridiže nas, i usmjerava na ispravan način.“
Euharistija je sakrament Boga koji nas ne ostavlja same na putu, nego se stavlja uz naš bok i pokazuje nam pravac. U stvari, nije dostatno ići naprijed, nego treba vidjeti kamo se ide! Nije dostatan 'napredak', ako nema odnosnih kriterija. Naprotiv, ako se skrene s ceste, postoji opasnost da završimo u provaliji, ili pak da se udaljimo od cilja. Bog nas je stvorio slobodne, ali nas nije ostavio same: On je postao put i došao je s nama hoditi, kako bi naša sloboda također imala kriterij za odabir pravoga puta i da ga se prođe – istaknuo je Papa.
Ističući važnost euharistijskoga klanjanja rekao je kako je klanjanje Bogu Isusa Krista, koji je iz ljubavi postao izlomljeni kruh, najbolji i najradikalniji lijek protiv jučerašnjih i današnjih idolatrija. Kleknuti pred Euharistijom je priznanje slobode: tko se Isusu klanja ne može, niti treba padati ničice pred zemaljskom vlašću, bez obzira koliko bila jaka. Mi, kršćani, kličemo samo pred Presvetim Sakramentom, jer znamo i vjerujemo da je u njemu nazočan jedini pravi Bog, koji je stvorio svijet i toliko ga ljubio da je dao svoga jedinorođenoga Sina. Kličemo pred Bogom koji se kao Dobri Samaritanac prvi sagnuo prema čovjeku, da mu pomogne i povrati mu život – nastavio je Papa i dodao: Štovati Kristovo tijelo znači vjerovati da je tu, u hostiji, stvarno nazočan Krist koji daje pravi smisao životu, neizmjernome svemiru kao i najmanjem stvorenju, čitavoj ljudskoj povijesti kao i najkraćem postojanju. Klanjanje je molitva koja produžuje slavljenje i euharistijsko zajedništvo i u kojoj se duša nastavlja hraniti: hrani se ljubavlju, istinom, mirom; hrani se nadom, jer nas Onaj komu se klanjamo ne osuđuje, ne uništava, nego nas oslobađa i preobražava – zaključio je Benedikt XVI.