Papina kateheza na općoj audijenciji - 14. svibnja 2008.
Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra papa Benedikt XVI. je govorio
o Dioniziju Areopagiti. Draga braćo i sestre, kad se nastojimo približiti nekom drevnom
piscu, obično se najprije želimo upoznati s njegovim životopisom, kako bismo njegove
spise mogli smjestiti u odgovarajući povijesni okvir. U slučaju Pseudo-Dionizija Areopagita,
riječ je o obrnutom procesu: moramo poći izravno od njegovih spisa, da bismo mogli
na neki način odrediti njihova autora, o kojemu nemamo drugih vijesti. Spise prvi
puta navodi Sever, antiohijski patrijarh, na početku 6. stoljeća, a on ih i pripisuje
Dioniziju, članu vijeća na Areopagu, kojega je sveti Pavao sreo za svoga posjeta Ateni.
Čini se da je ovaj tajanstveni pisac zapravo pisao na početku 6. stoljeća, vjerojatno
u Siriji. Odatle su se njegovi spisi, i zbog uvjerenja o njihovu apostolskom autoritetu,
ubrzo proširili Grčkom, a potom zadobili osobito značenje i na latinskom Zapadu, posebice
počevši od 12. stoljeća, kad su bili prihvaćeni kao naročito mjerodavni zbog načina
kako postavljaju i razvijaju mističku teologiju – kazao je Sveti Otac. U tom se
smislu čine značajnima dva djela ovoga pisca: O Božjim imenima i O mističkoj teologiji.
Pseudo-Dionizije u potpunosti je svjestan da se, za poznavanje Boga u kršćanskom smislu,
nije dovoljno osloniti samo na razumske putove, koji omogućavaju da se stigne do prvog
Pokretača svemira, do prvog Uzroka svih događaja. Ovaj istinski teolog nastoji, naprotiv,
u prvom redu sabrati atribute što ih Bogu pridaje Biblija, kao što su "Svjetlo", "Život",
"Dobro", "Mudrost", "Ljepota". Prvi je korak tako pozitivno izučavanje, ono što Dionizije
naziva katafatičkom ili afirmativnom teologijom. Taj korak označuje napor onoga koji
želi biti poučen. Kao takav, on sa zahvalnošću prima dar objave, bez primjedbi i ispraznih
istraživanja. Unatoč tome, on vrlo brzo otkriva da nijedno od ovih imena ne izriče
u punini veliko otajstvo Boga. Posljedica je takva iskustva apofatička (od grčkoga
apofatike, negativna) teologija, to jest teologija se ne plaši priznati vlastito neznanje.
U toj fazi teolog radije govori o Bogu kroz nijekanje, govori ono što Bog nije, ono
u čemu On nadilazi naša opća znanja: Bog je nevidljiv, neshvatljiv, nedostižan itd.
– istaknuo je Papa. Ipak, ovo sveto neznanje ne guši, ne obeshrabruje, nego uvodi
u umjetnost razumijevanja objavljenih pojmova kao usporedbi što ih je Gospodin pripovijedao,
koji pozivaju na traženje dubljeg smisla onoga što se poznaje samo površinski. Takvi
se pojmovi dakle ne razumiju kao razumska znanja, kao postavke koje nam dopuštaju
jasno poznavanje božanske naravi, nego kao korisne slike koje mogu voditi naše sposobnosti
prema motrenju onoga što nadilazi svako razumijevanje. Na taj se način ostvaruje simboličko
poznavanje, koje tumači pojmove kao znakove osobnoga odnosa, upotrijebljene u živom
razgovoru s Njime koji se objavljuje nama. To je dobro poznata činjenica: razgovor
dviju osoba koje se ljube ostvaruje se u najvećoj mjeri putem znakova. Tako se i razgovor
vjernika s Bogom događa u obliku simboličke teologije, u obliku mistike, gdje spekulacija
uzmiče pred kontemplacijom i znanje pred iskustvom. Da bi postigao taj cilj, teolog
se nastoji očistiti (katharsis), tako da postane sposoban za prosvjetljenje (ellampsis),
koje će ga navesti da se zauzme na putu usavršavanja (teleiosis), čiji je završetak
pobožanstvenjenje (theosis). Apofatizam Pseudo-Dionizija tako je ponajprije nutarnja
raspoloživost koja odbija zatvoriti Boga u jednostavne pojmove i isključuje svaku
apstraktnu teologiju koja bi htjela otajstva Boga prilagoditi ljudskoj misli. Riječ
je o egzistencijalnom stavu koji obuzima cijelu osobu, budući da nema istinske teologije
koja bi se mogla smjestiti izvan iskustva i koja ne bi zahtijevala osobno preobraženje
u novog čovjeka nastavio je nadalje Benedikt XVI. Krist nam je rekao: "Pođite dakle
i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt
28,19). Kao pravi Bog i pravi Čovjek, on je glava kako zemaljske tako i nebeske hijerarhije.
Svaki Kristov učenik, kojem god hijerarhijskom redu pripadao, pozvan je raditi u izgradnji
toga kozmičkoga jedinstva, svjestan da će se, kada sve bude podloženo Kristu, "tada
i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu"
(1Kor 15,28). Na svršetku današnje audijencije Sveti Otac je uputio snažan poziv
na molitvu za sve one koji su pogođeni katastrofalnim potresom u Kini. Moje se misli
u ovom trenutku upravljaju prema stanovništvu Sečuana i kineskih primorskih pokrajina,
teško pogođenih potresom koji je izazvao velike gubitke u ljudskim životima, velik
broj nestalih, te neprocjenjivu štetu. Duhom sam uz sve osobe kušane tako razornom
nesrećom. Pozivam vas da mi se pridružite u molitvi, moleći od Boga olakšanje za sve
koji pate i potporu za sve one koji nastoje odgovoriti na neposrednu potrebu pomoći.
Na općoj audijenciji danas je bila nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je
Papa srdačno pozdravio: Od srca pozdravljam
sve hrvatske hodočasnike, a osobito krizmanike iz Hrvatske Katoličke Misije u Münchenu
te visoke dužnosnike Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Neka Kristova blizina
i mir budu sigurnost i radost vaših života. Hvaljen Isus i Marija! Poslušajmo
dojmove nekih naših hodočasnika: