Mađarski biskupi u pohodu 'ad Limina'

U Vatikanu je jučer započeo pohod ad Limina mađarskih biskupa. Sveti je Otac primio u audijenciju prvu skupinu biskupa na čelu s kardinalom Petrom Erdöm, predsjednikom Mađarske biskupske konferencije.
Govoreći o pohodu 'ad Limina' u razgovoru za našu radio postaju kardinal Erdö je rekao kako će Papi prije svega predstaviti stanje mađarskih biskupija, odnosno uvjete u kojima Crkva živi i djeluje. Stanje se promijenilo nakon pada komunizma, morali smo otvoriti razne ustanove. Društvo je željelo da Crkva ponovno otvori škole, gimnazije, sveučilišta, razne društvene zavode i tako redom. Istovremeno se moralo oživjeti župe, koje danas uživaju znatnu slobodu djelovanja. Neka dobra su, rabljena 1948. godine u vjerske ili društvene svrhe, također vraćena Crkvi. Moramo dakle obnoviti strukture uz istovremeno buđenje zajednica jer se doprinos vjerskih zajednica javnome životu danas veoma cijeni.
Istraživanja pokazuju da su vjernici cijenjeni, da im se vjeruje, smatra ih se boljim građanima od nevjernika. U tome se smislu na doprinos Crkve gleda kao na gospodarski faktor, potreban društvu, čak i pod građanskim vidikom. Za nas je na prvome mjestu poslanje u sekulariziranome društvu, gdje je, nažalost, stopa rađanja veoma niska, broj stanovnika opada, a vjerska je praksa, nažalost, na niskoj razini; primjerice u našoj biskupiji samo 8 do 10% katolika sudjeluje na nedjeljnoj misi. Krštenja je sve manje, a u nekim dijelovima zemlje neki uopće ne krste djecu. U tijeku je dakle zabrinjavajuća sekularizacija – istaknuo je kardinal i dodao kako se stoga mora mijenjati način rada, oživjeti misionarski duh. U brojnim se biskupijama održavaju župne misije ili razni misionarski programi. U Budimpešti smo 2007. godine imali gradske misije. Ne treba zanemariti ni probleme u društvu: potištenost, beznađe, malaksalost, velika stopa nezaposlenosti, starenje stanovništva. U tome kontekstu moramo biti vjesnici nade i promicatelji duhovnoga preporoda. U tome je duhu 2006. godine obilježavana 50. obljetnica događaja u Mađarskoj i 550. obljetnica pobjede u Beogradu. Bila je to godina molitve za duhovni preporod naroda – rekao je kardinal.
Na primjedbu kako sekularizirani svijet treba Crkvu i kršćane, rekao je kako društvo prije svega treba Krista; svijetu je potreban Krist, Crkva odnosno kršćani, kao Kristovi svjedoci po kojima On ulazi u društvo. Ni naše ustanove dakle ne postoje radi sebe, one su, naime, sredstva kršćanskoga svjedočenja, zadaća i cilj koji moramo ostvariti. Još radimo na stvaranju kršćanskoga ozračja u našim ustanovama. Osim toga, postoje i opće ljudske potrebe, poput pomanjkanje dobroga odgoja, dobre njege bolesnih, starih i potrebitih. Te ustanove imaju dakle karitativno obilježje. Što je veća ustanova teže je s njom upravljati. Državni zakoni se brzo mijenjaju. Ne može se promijeniti školski sustav u jednoj godini. Preveliki birokratski aparat opterećuje liječnike, nastavnike, profesore i upravitelje ustanova, a malo je snage, energije i sredstava za njihove temeljne namjene. Stoga se neki opredjeljuju za oblike kršćanskoga milosrđa, kršćanskoga svjedočenja, koji nisu opterećeni nametima, poput župskih karitasa ili različitih oblika neformalnoga obrazovanja. Unatoč svemu Crkva u Mađarskoj ima oko 300 škola, jedno sveučilište, četiri bolnice. U zdravstvu imamo ogromnih problema, a u tijeku su rasprave oko financiranja zdravstva i zdravstvene asistencije – istaknuo je kardinal.
Na upit kako vidi Crkvu u kontekstu Europske unije, rekao je kako prije svega Europska unija, unatoč svim raspravama oko vrednota, koje su veoma važne – ne toliko za nas koliko za Europu – narodima srednje Europe nudi mogućnost i prigodu pomirbe, mirna suživota i kreativne suradnje. U tome smislu, Crkva ima mogućnost i posebno poslanje: podupirati pomirbu i ojačati bratstvo među narodima. Mi smo 2006. godine potaknuli pomirbu sa slovačkim episkopatom, organizirali smo susret u Esztergomu; imamo dobre i redovite odnose s biskupima Hrvatske, Austrije i Poljske, a sada nastojimo pronaći oblik dijaloga s rumunjskim biskupima. Uvjeren sam da Crkva u kontekstu Europske unije može snažno pridonijeti pomirbi, praštanju, čišćenju pamćenja, širenju kulture ljubavi – rekao je kardinal.
Govoreći pak o kreativnoj suradnji, rekao je kako je sveti Adalbert, biskup i mučenik, odigrao važnu ulogu u stvaranju budimpeštanske biskupije, stoga mu je naš prvi kralj sveti Stjepan želio posvetiti prvostolnu crkvu. Katedrala zaista i danas nosi njegovo ime. Prvi biskupi su također bili redovnici, njegova subraća, podrijetlom iz Poljske i susjednih zemalja. Zatim je tu i nasljedstvo svetoga Gerarda Sagreda iz Venecije, koji je obilježio početke Crkve u Mađarskoj, čak je, nakon smrti svetoga kralja Stjepana, baš u Budimpešti ubijen poradi svoje vjere. U početku je dakle bila kreativna suradnja različitih naroda, u znaku vjere, a ta je suradnja u našem narodu ostavila pozitivan i radostan spomen, toga se ne možemo odreći – zaključio je kardinal Erdö.