Drage sestre i braćo, u Svetom Evanđelju po Ivanu koje nam Liturgija donosi ove nedjelje,
VI. po Uskrsu, Gospodin Isus kao da nas poziva da razmislimo na koji ga način ljubimo,
odnosno da se upitamo da li je naša ljubav prema Njemu stvarna i djelatna ili je ona
samo skup lijepih fraza protkanih trenutačnim emocijama. Često se puta, kada se govori
o Božjoj ljubavi, o toj središnjoj temi kršćanske vjere, upada u niz nejasnoća i površnosti.
Tako se često i bez ikakvih objašnjenja čuje reći „Bog nas ljubi“ ili „Potrebno
je samo Boga ljubiti“, ili pak Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve...“ Ove
su tvrdnje, istina, posve točne. Ipak postavlja se pitanje, da li je moguće da čovjek,
čija je narav grijehom iskrivljena i slaba, odmah i bez poteškoća spozna samu bit
tih tvrdnji i da ih u djelo provede. Gospodin Isus dobro poznaje naše ljudske
slabosti ali i naše sposobnosti, koje mi sami bez Njegove pomoći i prosvjetljujuće
Riječi teško možemo razviti. Zato nam kaže: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje
čuvati.“ (Iv 14,15) Ovim riječima Isus želi reći svakome od nas da je ljubav prema
Bogu usko povezana sa djelima koja kao ljudi činimo i preko kojih nas drugi prepoznaju.
Isus nam zato i kaže: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi.“ (Iv
14,21) Isus Krist nas zapravo oslobađa od napasti da ljubav prema Bogu shvatimo kao
nešto apstraktno i maglovito. Onaj tko kaže da ljubi Boga a ne živi po Božjim zapovijedima
zapravo Boga ne ljubi. Dakle, izgleda da samo onaj koji izvršava Božje zapovijedi
zapravo Boga stvarno ljubi. S druge strane znamo da bez Isusa i Njegove ljubavi ne
možemo učiniti ništa, dakle niti vršiti Njegovu svetu volju poštujući Njegove zapovijedi.
Mogli bismo provesti cijelu akademsku godinu razmišljajući i raspravljajući što dolazi
prije. Božja ljubav ili Božje zapovijedi? Odgovor na ovu dilemu vrlo je jednostavan.
Onaj isti koji ljubi, taj i zapovijeda. Onaj koji zapovijeda, to čini iz ljubavi.
Što nam to Bog zapovijeda? Isus nas uči da je upravo ljubav prema Bogu i bližnjemu
Njegova najveća zapovijed. (usp. Mt 22,37-39; Iv 13,34; 15,12) Iako pogledu današnjega
svijeta izgleda da su Božje zapovijedi u suprotnosti s ljubavlju koja ispunja čovjeka,
zapravo je potpuno suprotno. Što se više kao vjernici otvaramo Bogu to se u nama jače
i brže širi plamen Njegove ljubavi. Što više rastemo u Božjoj ljubavi, u nama se rađa
želja da upoznamo i živimo po Božjim zapovijedima. Veliki crkveni naučitelj Sv. Toma
Akvinski kaže: „Što se ne poznaje, ne može se niti ljubiti.“ Stoga nastojmo
rasti u poznavanju naše svete vjere! Otvorimo Sveto Pismo i čitajmo što nam to Gospodin
zapovijeda. Očistimo prašinu s pomalo zaboravljenog Katekizma Katoličke Crkve i prisjetimo
se onih Božjih zapovijedi koje smo davno naučili ali koje možda nismo nikada u svijetlu
Božje ljubavi promatrali. Bez poznavanja krajnjeg smisla Božjih zapovijedi, Božje
ljubavi, one se ne mogu živjeti. Sveti Otac Benedikt XVI prošloga je tjedna za
vrijeme apostolskog pohoda SAD- susrevši američke biskupe rekao: „Da li je moguće
ispovijedati u nedjelju svoju vjeru, a onda tokom tjedna poticati poslove ili liječničke
zahvate koji se protive toj vjeri?“ Zapitajmo se, da li naša vjera i ljubav prema
Bogu zaista odgovaraju odlukama koje donosimo u konkretnim situacijama svakidašnjega
života. Sveti nas Petar u Drugom čitanju poziva da budemouvijek spremni
dati odgovor svakomu koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama. (Usp.
1Pt 3,15) Koja je to nada koju nosimo u srcima? Isus nam je obećao „I ja ću moliti
Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek“ ( Iv 14,16) Duh
Sveti, taj obećani Duh Istine, ljubav Oca i Sina, koga smo primili u sakramentu krštenja
i potvrde. Nada koju nosimo u svojim srcima i koju smo, kako nas potiče Sveti Otac
u svojoj enciklici Spe salvi dužni svjedočiti, jest sam Duh Sveti koji nam
se dariva i koji je u isto vrijeme i jamac i sigurnost da ne naviještamo ljudsku prolaznu
mudrost nego samu Božju ljubav, kojoj nema kraja. Molimo Blaženu Djevicu Mariju,
u čiji mjesec svibanj polako ulazimo, da nam očisti srce od svih vremenitih navezanosti
kako bismo mogli ustupiti mjesto Kristovoj ljubavi.