PRIOPĆENJE HBK-a

Na nedjeljnoj komemoraciji 63. obljetnice proboja iz logora Jasenovac u službenim je govorima izneseno nekoliko vrlo teških kleveta na račun Katoličke Crkve i njezinog djelovanja kako u prošlosti tako i danas.
Umjesto polemike s izrečenim optužbama podsjećamo na riječi kardinala Josipa Bozanića, tadašnjeg predsjednika HBK, izrečene na Bleiburgu 13. svibnja 2007. godine, kako „ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu, ili ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni istinom… Prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba.“
Na svu sreću istinu o djelovanju Katoličke crkve u Hrvatskoj u vrijeme Drugoga svjetskog rata više ne „propisuju“ državne vlasti i ideološke strukture, nego je ona predmet slobodnoga znanstvenog istraživanja. Stoga se svi dobronamjerni tražitelji istine o tome vremenu imaju mogućnost na relevantnim izvorima upoznati s istinom. A stav Katoličke crkve u Hrvatskoj prema jasenovačkom logoru još u ratno vrijeme jasno i nedvosmisleno izrekao je blaženi kardinal Alojzije Stepinac kad je u veljači 1943. taj logor nazvao "sramotnom ljagom", a ubojice u njemu "najvećom nesrećom Hrvatske".
Isti je stav ponovljen u više navrata pa tako i u Pismu HBK o pedesetoj obljetnici završetka Drugog svjetskog rata od 1. svibnja 1995. godine koje se u našoj javnosti prešućuje. U njemu biskupi, između ostaloga, ističu: „Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije, bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima. Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskoga naroda i Katoličke crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske Pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava: Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u Drugome svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja.“
Nakon svega spomenutoga postavlja se pitanje kome je u interesu da se i danas pojavljuju tvrdnje o Katoličkoj crkvi kao posljednjem bastionu ustaškoga poretka?