Govor Benedikta XVI. u Ujedinjenim narodima našao se na prvim stranicama svih svjetskih
dnevnika. Papino izlaganje o ljudskim pravima snažno je odjeknulo u javnome mnijenju,
s druge pak strane Papine riječi mogu Ujedinjenim narodima poslužiti za obnovu rasprave
o ulozi same Organizacije i međunarodnoga prava. Osvrnuvši se na Papin govor pred
Općom skupštinom Ujedinjenih naroda u razgovoru za našu radio postaju Lucetta Scaraffia,
profesorica suvremene povijesti na rimskome sveučilištu 'La Sapienza' rekla je kako
je u tijeku sukob između pobornika naravnoga prava, koji ljudska prava smatraju ispisanim
u ljudskome srcu, stoga čovjeka smatraju različitim od drugih stvorenih bića, stvorenoga
na sliku i priliku Božju, te pozitivista koji ljudska prava smatraju državnim zakonom.
Prema njihovu shvaćanju ljudska prava nisu nad državnim zakonima stoga su promjenjiva.
Ako je naravni zakon temelj ljudskim pravima, onda su ona nad pozitivnim pravima,
nad državnim zakonima i ne mogu se mijenjati – istaknula je profesorica te dodala
kako se ta različita poimanja u stvarnosti različito održavaju na pravdu. Prema pozitivističkome
shvaćanju država je slobodna s građanima sklopiti ugovor o pravima, prva bi određivala
država. Ako se prihvati naravni temelj prava, onda ta prava ne podliježu državnim
zakonima, niti države mogu odlučiti o njihovu uživanju – zaključila je profesorica.
Osvrnuvši se na Papin poziv na udvostručenje napora u zaštiti ljudskoga dostojanstva,
rekla je kako napore valja usmjeriti u dva pravaca: prvo, prema muslimanskim zemljama
koje u ime šerijata ne priznaju ljudska prava, te prema Zapadu gdje su u ime individualne
slobode, individualnih prohtjeva, upitna ljudska prava, primjerice, pravo obitelji,
brak i sva prava koja se odnose na osnovne jezgre društva, kao i pravo promjene religije,
koje se izgubilo iz izvornoga izdanja od 1948. godine. Neka su ljudska prava su u
opasnosti, o tome govori Papa ističući vjersku slobodu kao temelj svih sloboda – primijetila
je profesorica i dodala kako Papa tvrdi da se vjersku slobodu ne može ograničiti na
slobodu bogoštovlja jer se ono može obavljati u kući, kriomice, u apsolutno privatnoj
sredini. Papa naprotiv ističe kako vjernik pripada svojoj religiji, očituje dakle
da pristaje uz vjerovanje svoje religije u javnome životu, gdje podupire njezine vrednote.
Na toj se razini odvija pravi sukob. U brojnim državama danas često tumače laičnost
kao ograničavanje vjere u privatnost – kazala je profesorica. Na primjedbu kako
je Papa upozorio na paradoks multilateralnoga konsenzusa, dok svjetski problemi –
kako je rekao – zahtijevaju zajedničko djelovanje međunarodne zajednice, rekla je
kako je to veliki problem Ujedinjenih naroda. Neke države poradi svoji privatnih interesa
vetima priječe zahvate u stanja teške krize. Stoga je Sveti Otac poželio veću jednakost
država pri odlučivanju u Ujedinjenim narodima – zaključila je profesorica Scaraffia.