Staviti problem razoružanja u središte razmišljanja o miru

Prošlih je dana (11. i 12. travnja), u organizaciji Papinskoga vijeća za pravdu i mir, u Rimu održan međunarodni seminar o razoružanju. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na poruku toga skupa, kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik spomenutoga vijeća, kazao je kako je cilj skupa prije svega bio staviti problem razoružanja u središte razmišljanja o miru, te tako ojačati zalaganje i pozornost Crkve i kršćana prema tome slojevitom problemu. Osim toga, željelo se pokrenuti, unutar međunarodne zajednice, institucionalne postupke vezane uz razoružavanje. Nažalost, živimo u vremenu u kojemu se stječe dojam da se razoružanju ne posvećuje potrebna pozornost – primijetio je nadalje kardinal te dodao kako je, po njegovu mišljenju, došlo do određene stanke u tome, jer se nakon prijetnje terorizma javno mnijenje uvjerilo da je dobro naoružati se kako bi se društvo obranilo od terorizma. S druge strane, ovo Papinsko vijeće je željelo pokazati kako je razoružanje usko povezano s razvojem. Mi smo danas, naime, začuđeni promatrači jednoga paradoksa. Troškovi za proizvodnju oružja sve više rastu, a u isto vrijeme sve je veće i siromaštvo – primijetio je kardinal.
Osvrnuvši se na poruku Svetoga Oca za Svjetski dan mira 2006. godine, u kojoj on sa žaljenjem govori o zabrinjavajućem povećanju vojnih troškova i o uvijek uspješnoj trgovini oružjem - primjećujući pritom kako je postupak razoružanja u zastoju uz gotovo opću ravnodušnost -, te odgovarajući na novinarov upit o stanju danas, kardinal je izrazio veliku zabrinutost. Kako je primijetio Sveti Otac, vojni troškovi se povećavaju, a s druge se strane nalazimo pred određenom neosjetljivošću međunarodne zajednice na pitanje razoružanja – rekao je kardinal i izrazio zabrinutost kada je u pitanju kemijsko, bakteriološko i nuklearno oružje, ali i ono konvencionalno i „malo oružje“. Kako je istaknuo Sveti Otac, potrebno je da se međunarodna zajednica trgne kako bi se postigla potrebna suglasnost oko problema oružja.
Kako bi se zaustavila utrka u naoružanju, prema kardinalovu mišljenju potrebno je širiti saznanja o naoružanju, i to kao pretpostavku istinskome odgoju ljudi za mir; zatim promicati ekumensko i međunarodno zalaganje religijâ na području razoružanja, te davati konkretne prijedloge, realistične i ostvarive, u svrhu smanjenja proizvodnje oružja. Na novinarov upit može li jedan kršćanin raditi u industriji oružja, kardinal je najprije napomenuo kako se zna da neka država može raspolagati oružjem za vlastitu obranu, ali kršćanin koji radi neće nikada znati u koju je svrhu proizvedeno to oružje, za obranu ili napad. Riječ je o osjetljivome pitanju koje valja razmotriti izvan određenih ideologija koje priječe razumijevanje slojevitosti stanja, koje pak valja postaviti u moralnome vidiku svojstvenome socijalnome nauku Crkve o razoružanju. Ogromno povećanje naoružanja predstavlja veliku prijetnju stabilnosti i miru – rekao je nadalje kardinal. Načelo dovoljnosti, na temelju kojega neka država može posjedovati jedino sredstva potrebna za legitimnu obranu, treba primijeniti u državama koje kupuju oružje, kao i u onima koje ga proizvode i nabavljaju. Bilo kakvo pretjerano gomilanje oružja, ili općenita trgovina njime, ne može se moralno opravdati. Na oružje ne valja nikada gledati jednako kao na druga dobra koja se razmjenjuju na svjetskoj razini ili na unutarnjim tržištima – upozorio je na koncu kardinal Martino.