Prvi Svjetski Kongres o Božanskome milosrđu završen u Rimu
Uspjeh kršćanstva ne mjeri se njegovim utjecajem na politiku, gospodarstvo i informiranje.
Ključ za njegovo istinsko razumijevanje nalazi se u Kristovu daru samoga sebe Crkvi,
a koji su kršćani pozvani održavati šireći u svijetu Božju ljubav – ovim je mislima
kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, u nedjelju, 6. travnja, tijekom Svete
Mise koju je predvodio u bazilici Svetoga Petra, zaključio prvi Svjetski apostolski
kongres o Božanskome milosrđu. Savršeni primjer kršćanskoga iskustva, koje ide
od nepoznavanja Krista pa do vjere, nalazi se na putu između Jeruzalema i Emausa.
Na tom kratkom putu od nekoliko kilometara kojim idu dvojica učenika, i na kojemu
susreću uskrsloga Isusa kojega ne poznaju, govore mu i slušaju ga, primaju ga kada
on daje znak da će nastaviti put, te ga prepoznaju u lomljenju kruha, prema mišljenju
kardinala Schönborna najbolje objašnjavaju teškoću vjerovanja, ali i radost koja se
rađa u čovjeku kada poruka Evanđelja uđe u njega. Razočaranost dvojice suputnika zbog
smrti njihova Gospodina, nije puno drugačija – kako je kazao kardinal – od nekih uvjerenja
brojnih kršćana našega vremena. I mi često želimo pobjedonosno kršćanstvo, opipljiv
uspjeh, i zemaljsku moć kršćanstva. A time želimo i da kršćanska vjera utječe na politiku,
gospodarstvo i javnost medija, jer smatramo da bi to bio blagoslov za naše zemlje.
Međutim, stvari su vrlo često potpuno drugačije. U brojnim zemljama, naime, prevladava
žeđ za vlašću, korupcija i gospodarski interesi – primijetio je kardinal. Poput
dvojice učenika, i danas su brojni razočarani koji napuštaju Crkvu jer u Kristu možda
uspiju prepoznati velikoga proroka, ali ne i Mesiju, odnosno Boga koji je postao čovjekom.
Pa ipak, ako je srce raspoloživo „zadržati“ Krista, i primiti ga kao i one večeri
prije dvije tisuće godina, taj čin dopušta da osjetimo da je kraj nas Bog koji je
postao čovjek. Povijest uspjeha kršćanstva – kako je kazao nadalje kardinal – nije
povijest vojnih ili političkih pobjedâ, nego je ona uspjeh proživljenoga milosrđa.
Samo je ono uvjerljivo. Riječi mogu biti lijepe, ali one su samo riječi, dok su milosrdna
djela neosporna. I po njima ćemo jednoga dana biti suđeni – naglasio je kardinal te
dodao kako je to nalog koji nam je dan tijekom ovoga skupa: biti svjedoci Božanskoga
milosrđa u našemu svakodnevnom životu. Svjedoci milosrđa možemo biti samo ako smo
ga i sami iskusili. Ovi nas dani trebaju u tome učvrstiti i dati nam snagu, koja ne
dolazi od nas, nego od Gospodina – kazao je na koncu kardinal Schönborn.