Uz liturgijska čitanja Treće Vazmene nedjelje razmišlja vlč. đakon Borna Puškarić 

Drage sestre i braćo, treća nas Uskrsna nedjelja poziva da kao vjernici učvrstimo i produbimo svoju vjeru u čudo Isusove stvarne prisutnosti u sakramentu presvete Euharistije. Cijeli naš vjernički život nalazi u sakramentu Euharistije svoje središte i izvor plodnosti, koja je zajamčena ne našim zaslugama, sposobnostima ili projektima nego stvarnom euharistijskom prisutnošću Raspetog i Uskrslog Gospodina Isusa. Zgoda Isusova ukazanja dvojici učenika na putu u Emaus iz svetog Evanđelja po Luki na vrlo znakovit i jasan način pokazuje gdje i kako učenik pronalazi svoga Učitelja. Dvojici zbunjenih i prestrašenih učenika iz Evanđelja pridružuje se na putu čovjek kojega oni ne prepoznaju ali koji je u stvari onaj isti zbog kojega su oni jednom sve ostavili kako bi ga slijedili. Možemo se zapitati kako je to moguće da učenici koji su iz bliza pratili svaki korak Isusova života i djelovanja, sada ga odjednom ne prepoznaju te se čude kakva im to pitanja postavlja. Sveti nam Luka jasno kaže da „im se približi sam Isus te pođe s njima.“ (Lk 24,15) To je dakle onaj isti Isus kojega su oni više puta vidjeli kako izgoni đavle, kako ozdravlja bolesne i kako tješi ožalošćene, ali tog istog Isusa učenici više ne prepoznaju. Nije im više dano da ga prepoznaju kao Gospodina. Što se to dogodilo u srcima tih dvaju učenika da ne prepoznaju više svoga Učitelja? Na ovo pitanje odgovor na daje sam Isus kada odgovara učenicima da im je pamet spora za vjerovanje, odnosno da je dar vjere koji su primili u opasnosti da iščezne i da se razvodni i pomiješa sa na očigled nepobitnim činjenicama svijeta koji ih okružuje. Tri dana Kristove odsutnosti bili su dovoljni da poljuljaju vjeru učenika u Onoga koji je za sebe rekao da ima vlast dati život i opet ga uzeti. (Usp. Iv 10, 18) Strah i malodušje provalilo je u srca učenika. U takvoj situaciji dezorijentiranosti učenika Isus kao pravi Učitelj tumači im Sveta Pisma te ih postepeno, blago i s puno razumijevanja ponovno privlači k sebi. Poput vrsnog liječnika Isus nježno previja ranu nevjere koja je ozbiljno ugrozila život učenika i koja ih je sprječavala da u tom čovjeku prepoznaju Onoga koji ih je toliko ljubio da je dao svoj život za njih. Ali trud Uskrslog Gospodina nije bio uzaludan. U srcima učenika pojavljuje se tračak svijetla i mole Gospodina da ih ne ostavlja nego da ostane s njima. Isus ne samo da prihvaća nego se konačno i objavljuje te učenici napokon prepoznaju u njemu njihova Učitelja, Onoga koji ih je oduševio, poučavao, koji je za njih bio mučen, umro, bio pokopan i slavno treći dan uskrsnuo.
Učenici su upravo u lomljenju kruha prepoznali njihova Gospodina. Pred njihovim se očima raspršila tama bezvjere te je zavladala svijetlost Euharistije. Zanimljivo je da Evanđelist Luka povezuje čin lomljenja kruha, odnosno Euharistije s pravom i cjelovitom spoznajom Uskrslog Krista. Što nam to govori? To znači da su ga spoznali onakvim kakav on zaista jest. Sinom Božjim koji je sebe predao da bi mi mogli biti spašeni i živjeti. Sve dok se Isus nije objavio kao svećenik koji prinosi i žrtva koja se prinosi, učenici nisu progledali. Isus je želio ostati s nama do kraja vjekova u sakramentu presvete Euharistije i tko god ga želi susresti mora ga u njemu prepoznati. Samo se u Svetoj Misnoj žrtvi susreće stvarni, pravi i Uskrsli Isus.
Zgoda iz Emausa želi nas potaknuti na razmišljanje kako i gdje i mi susrećemo i spoznajemo Isusa. Na treću Vazmenu nedjelju Crkva nas poziva da obnovimo svoju vjeru u Isusa prisutnog pod prilikama kruha i vina na oltarima i svetohraništima svijeta. Dobro je da im mi svaki puta kada za oltarom promatramo svećenika kako lomi kruh, poput učenika iz Emausa, prepoznamo samog Isusa koji se za nas predaje i koji je, kako nas uči Sv. Petar u drugom čitanju, svojom vlastitom krvlju dao otkupninu za naš bezvrijedni način života. Zato prisustvujmo često, sa žarom vjere i sa zahvalnošću Svetoj Misi i susresti ćemo Isusa. Naš je Blaženi Kardinal Alojzije Stepinac jednom rekao da kada bi postojao raj na zemlji to bi onda sigurno bila Sveta Misa.
Dvojica učenika iz Evanđelja tek kada su susrela Isusa u lomljenju kruha imali su poleta i žara žurno obavijestiti o tome apostole u Jeruzalemu. U postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis Sveti Otac Benedikt XVI kaže: „Koliko će biti veća ljubav prema Euharistiji u srcu kršćanskog puka, toliko će biti jasnija zadaća poslanja: nositi Krista.“ (br.86) Kršćanin je i danas pozvan biti apostol Kristove radosne vijesti, ali on to zaista može samo ako se neprestano nadahnjuje i hrani presvetom Euharistijom.
Molimo zato Blaženu Djevicu Mariju da nas nauči ispravno prisustvovati Svetoj Misi kako bismo i mi u lomljenju kruha prepoznali Našega Spasitelja.