Papa Benedikt XVI. danas služio misu za Ivana Pavla II.

Svojim je papinstvom svjedočio u svijetu milosrđe Uskrsloga Krista, i znao je hrabro nositi križ Kristove muke – u to je otajstvo papa Benedikt XVI. smjestio povijest i službu Ivana Pavla II., za kojega je, na treću obljetnicu njegova preminuća, danas dopodne služio Svetu Misu na Trgu svetoga Petra. Četrdeset tisuća vjernika iz raznih krajeva svijeta okupilo se kako bi još jednom – putem riječi prijatelja i nasljednika na Petrovu prijestolju – razmišljali o svjedočanstvu koje je Crkvi ostavio papa Wojtyła.
Čovjek neumoran u tijelu i duhu, koji čvrsto drži križ koji će ponijeti na sve četiri strane svijeta. Taj križ koji je i posljednje uporište čovjeka oslabljenoga u tijelu, ali ne i u duhu, i koji se vraća u Očev dom – dirljivi je prikaz koji je papa Benedikt XVI. dao u spomen, i za razmišljanje tisućama vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra, a potaknutih osjećajima prema sluzi Božjemu Ivanu Pavlu II., koji nikada nisu oslabili. Papa Benedikt XVI. je isprepleo ta dva prizora, koji osobitom i simboličnom sličnošću sami govore o početku i svršetku izvanrednoga papinstva: o mladome papi Wojtyłi koji nakon Mise na početku pontifikata uzdiže križ na pastoralu prema mnoštvu – gotovo kao da i gestom želi istaknuti riječi koje je malo prije toga izgovorio: Širom otvorite vrata Kristu“; te ostarjeli papa Wojtyła koji kao da se uhvatio za križ u posljednji Veliki petak svojega života, u privatnoj kapeli, dok je slušao razmatranja Križnoga puta u Koloseumu. I opet nekim nedokučivim spletom, ta je razmatranja napisao onaj koji će ga manje od mjesec dana poslije naslijediti u vodstvu opće Crkve.
Križ i Uskrsnuće – za Benedikta XVI. to je ključ za shvaćanje što je za veliki dio čovječanstva bio Ivan Pavao II.. U stvari, cijeli život moga voljenog prethodnika, a posebice njegovu Petrovu službu, možemo tumačiti u znaku Uskrsloga Krista. Njegovao je izvanrednu vjeru u Njega, i s Njim je vodio blizak, jedinstven i neprekidan razgovor. Među brojnim ljudskim i nadnaravnim osobinama, posjedovao je, naime, i iznimnu duhovnu i mističnu osjetljivost. Dovoljno je bilo promatrati ga dok je molio: doslovno je uranjao u Boga, i činilo se da mu je sve drugo u tim trenucima nevažno – naglasio je Sveti Otac.
Međutim, čvrsto stablo tih osobina, zbog kojih je taj papa koji je došao iz daleke zemlje, vrlo brzo zavoljen i postao predmetom divljenja, uranjalo je svoje korijene u patnje kojih Ivan Pavao II. nije bio pošteđen. Još kao dijete, Karol Wojtyła je na svojemu putu, u svojoj obitelji i narodu, naišao na križ – primijetio je Sveti Otac. Vrlo rano je odlučio nositi ga zajedno s Isusom, slijedeći njegove tragove. Želio je biti njegov vjerni služitelj sve do prihvaćanja poziva na svećeništvo kao dar i obvezu za cijeli život. S Njim je živio, i s Njim je želio i umrijeti. I danas, kao i prije tri godine – kazao je nadalje Sveti Otac – Crkva je bila uronjena u vazmeno duhovno ozračje, a čitanja na Misi zadušnici podsjetila su na riječi anđela Uskrsnuća, koje je Ivan Pavao II. pretvorio u apostolski program: „Ne bojte se!“. Uvijek ih je izgovarao čvrstom postojanošću, u početku uzdižući pastoral na čijem se vrhu nalazi Križ, a poslije, kada je oslabila njegova tjelesna snaga, gotovo hvatajući se za njega, sve do onoga posljednjeg Velikog petka, kada je na Križnome putu sudjelovao iz privatne kapele, stišćući Križ u rukama. Ne možemo zaboraviti to njegovo posljednje tiho svjedočanstvo ljubavi prema Isusu. I taj rječiti prizor ljudskoga trpljenja i vjere, na taj posljednji Veliki petak, pokazao je vjernicima i čitavome svijetu tajnu cijeloga kršćanskog života. Onaj „Ne bojte se“ – istaknuo je potom Benedikt XVI. – nije se temeljio na ljudskim snagama, ni na postignutim uspjesima, nego jedino na Riječi Božjoj, na Križu i Kristovu uskrsnuću. I malo pomalo kako je taj snažni i hrabri Papa bio lišavan svega, na koncu i samoga govora, to je predanje Kristu bilo sve očiglednije.
Sluga Božji Ivan Pavao II. upoznao je i osobno doživio strahovite tragedije XX. stoljeća, i dugo se pitao što bi moglo zaustaviti plimu zla. Odgovor se nije mogao naći drugdje nego u Božjoj ljubavi. Samo je Božansko milosrđe, naime, u stanju postaviti granicu zlu; samo svemoguća ljubav Božja može svladati bahatost zlobnika i razornu moć samoljublja i mržnje – kazao je papa Benedikt XVI., te ove posljednje misli posebice povjerio sudionicima prvoga Kongresa o Božanskome milosrđu, koji je započeo ovom Misom, a trajat će do nedjelje. Na svršetku propovijedi, Sveti je Otac izrazio zahvalnost toj – kako je kazao – „izabranoj duši“: Neka Crkva, slijedeći njegov nauk i primjer, vjerno i bez kompromisa nastavi svoje evangelizatorsko poslanje, neumorno šireći Kristovu milosrdnu ljubav, izvor istinskoga mira za cijeli svijet.