Uz liturgijska čitanja II. vazmene nedjelje razmišlja otac Zdenko Križić

Današnja nedjelja nam donosi izvješće o Isusovu ukazanju na sam dan uskrsnuća i ukazanje koje se dogodilo osam dana nakon njegova uskrsnuća, a to znači na ovu nedjelju.
Svi učenici nisu na broju. Jedan im fali. U zajednici nema Tome. Otišao je, ne kaže se kamo ni zašto. Navraća u društvo, ali i bježi od njega, jer u tom društvu mu Netko fali, Onaj koji ih je otkupio.
Dojam je da je Toma od svih najviše patio zbog Isusove muke i u tom smislu doživio najjaču nutarnju dramu. Nema se više na što ili na koga osloniti osim na očaj.
Toma je baš po ovom odlomku nepravedno dobio negativnu kvalifikaciju: nevjerni Toma. nešto što je postalo sinonim za svaku nevjernost. Međutim Toma je ovdje predstavljen nadasve pozitivno. On je čovjek koji traži, on hoće iskusiti. Ne želi se osloniti na svjedočenje drugih, jer to i nije pravo svjedočenje. jer ako je Isus uskrsnuo čega se oni još boje, zašto su zatvoreni?
Bolja je jedna autentična sumnja nego neka laka sigurnost koja dispenzira od napornog osobnog traženja.
Nije lako ni povjerovati, nije lako nekoga obratiti. Nužno je osobno iskustvo. To se iskustvo ostvaruje vjerom: „Blaženi koji ne vidješe a vjeruju“.
To je jedino blaženstvo u 4. evanđelju. Vjera je naša ruka s kojom dotičemo Boga.
Toma je jedan od nas, čovjek koji se bori sa vjerom. Ne pada olako na koljena; nema kod njega brzog povjerenja. Jedan spor tip koji ima potrebu Božje strpljivosti.
Tomin put do vjere je prožet nerazumijevanjem, otporima, odbijanjem, kašnjenjem,… Na kraju ipak je stigao.
Evanđelist Ivan, izgleda, ima prema njemu simpatije, jer ga možda smatra modelom jednog vjernika, vjernika koji se mučno bori sa svojom vjerom. Onaj tko se s vjerom bori do nje će sigurno doći. I Toma nije heroj, nije šampion, nije prvi u razredu, … Došao je zadnji, ali je došao.
Išao je vlastitim nogama, sa velikom mukom, nije odustao od traženja, što vidimo po tome jer navraća u zajednicu apostola, nije se pripustio umoru i očaju, i nije se oslonio na neke samo utješne štake.
Isus je njega čekao. On će moći konstatirati znake od čavala, tj. ljubav koja mu nikada neće uzmanjkati, koja ga nikada neće ostaviti.
Krist ima razumijevanja za one koji kasne. Dovoljno se prisjetiti razbojnika na Križu.
Put do Krista, do vjere, nužno poznaje i zakašnjenja. To je put zrenja; a sazrijeva se samo nakon što je čovjek uspio izgubiti na tom putu mnoge iluzije, umišljenosti, i neke svoje krive slike o Bogu. Tada će moći poput Tome iz srca reći: „Gospodin moj i Bog moj“.
Prije nego se povjeruje nužno se mora prijeći put trpljenja zato što se nije vjerovalo. Zato su krize na putu vjere obraćenih osoba nešto normalno što ne smije začuditi. Izlazi se na svijetlo samo poslije dugotrajne borbe s napastima tame.
Tako je i Toma imao na putu vjere svoja trpljenja, svoje rane, svoja poniženja i razočaranja,… Ali je uspio. Uspio je samo zato što nije stao.
Svatko ima svoj put do Krista. Nema tu shema koje su strogo propisane i obvezujuće. No, kod svakoga u temelju mora biti želja da hoće do Njega doći. Netko u svom traženju može i zastraniti, upasti u različite sekte, grupe, … ali ako je traženje iskreno Bog će ga dovesti do istine.
Toma je tražio i našao. Nije trebao provjeriti mjesto od čavala, jer je iskusio ljubav, tj. da je voljen, da je tražen i da je čekan. Toma je tako zaštitnik onih koji se bore za vjeru, koji se muče, ali su uporni, zakasne ali dođu. Stignu prije nego ga vide: „Blaženi koji povjeruju prije nego vide“.
Tako Toma nije „Nevjerni Toma“. Jer i drugi se od njega ne razlikuju ni po čemu. On je izabran da bude model vjerničkog traženja i borbe. I drugi su apostoli kao i Toma nađeni od Isusa. Nisu oni Isusa našli nego je Isus našao njih. Tako je i Toma nađen. On je dirnut od Isusa i zato nema potrebe da dodirne.
Apostol Toma ostaje model koji govori: smiješ sumnjati, smiješ ne prihvatiti, smiješ i pasti, … ali nastavi tražiti. Kada se susretneš, kada doživiš ljubav onoga koji je iz ljubavi otišao na križ, neka to drugi uoče da po tebi i drugi mogu stići, makar sa zakašnjenjem.