Kraljice neba

Tijekom svečanoga vazmenoga bdijenja ponovno je, nakon Korizme, odjeknuo Aleluja, općepoznata hebrejska riječ koja znači „Hvalite Gospodina“. U uskrsno vrijeme taj poziv skače od usta do usta, od srca do srca. Ponovno odjekuje polazeći od apsolutno novoga događaja: Kristove smrti i uskrsnuća. Aleluja se u Jeruzalemu na uskrsno jutro rascvjetao u srcima prvih učenika i učenica. Čini se gotovo da čujemo njihove glasove: Marije Magdalene, koja prva vidje Uskrsloga u vrtu pokraj Kalvarije; glasove žena koje su Ga srele dok su trčale, prestrašene i sretne, apostolima navijestiti prazan grob; glasove učenika, koji su se žalosna izgleda zaputili prema Emausu, a navečer se vratiše u Jeruzalem ispunjeni radošću jer su slušali njegovu riječ i prepoznali Ga „u lomljenju kruha“. Glasove jedanaestorice apostola, koji te iste večeri vidješe kako se u Dvorani posljednje večere pokaza među njima, kako pokazuje svoje rane od čavala i koplja i govori im: Mir vama!. To je iskustvo u srce Crkve, također i naše, zauvijek upisalo riječ aleluja – istaknuo je Benedikt XVI.
Iz toga istoga iskustva potječe molitva 'Kraljice neba', koju danas i kroz uskrsno vrijeme molimo umjesto molitve 'Anđeo Gospodnji'. Tekst je kratak i ima izravan oblik navještaja: On je poput novoga navještenja Mariji, ali ovaj put ne od anđela nego mi, kršćani, pozivamo Mariju da se veseli jer je njezin Sin, kojeg je nosila u utrobi, uskrsnuo kako je obećao. U stvari riječ „veseli se, bila je prva riječ koju je Mariji u Nazaretu uputio nebeski glasnik. A smisao je bio ovaj: Raduj se, Marijo, jer će se Sin Božji utjeloviti u tebi. Sada, nakon drame muke, ponovno odzvanja poziv na radost: Raduj se i veseli se, Djevice Marijo, jer zaista uskrsnu Gospodin, aleluja! – rekao je Papa.
Draga braćo i sestre, dopustimo da se uskrsni Aleluja duboke utisne u nama, u svim okolnostima, tako da ne bude riječ samo u nekim izvanjskim okolnostima, nego izraz našega života: života osoba koje pozivaju sve da hvale Gospodina i koje to svojim ponašanjem čine kao „uskrsnuli“. Moli Gospodina za nas, govorimo Mariji, da nam On, koji je po uskrsnuću svoga Sina udijelio radost čitavome svijetu, dopusti uživati tu radost sada i uvijek u našem životu, i život bez kraja.
U svjetlu uskrsloga Krista posebnu vrijednost poprima godišnji dan molitve i posta za misionare mučenike, upravo danas, 24. ožujka, obilježavamo taj dan. Spominjati se i moliti, možda danas ne postiti ali moliti za tu našu braću i sestre – biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i laike – poginule tijekom 2007. godine –vršeći svoju misionarsku dužnost, za čitavu je Crkvu obveza zahvalnosti, a nama poticaj da hrabro svjedočimo svoju vjeru i nadu u Onoga koji je na križu svojom svemogućom ljubavlju zauvijek pobijedio silu mržnje i nasilja. Danas se također obilježava Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze. Naročito sam blizak bolesnima i njihovim obiteljima, a želim da na međunarodnoj razini raste zauzetost kako bi se iskorijenio ovaj bič. Moj poziv se poglavito obraća katoličkim ustanovama kako bi po njihovim djelima trpeći mogli upoznati uskrsloga Gospodina koji im dariva iscjeljenje, utjehu i mir – zaključio je Sveti Otac.