Papina misa Večere Gospodnje

Kršćanstvo nije moralizam, nego dar; zbog toga je Euharistija glavni čin kršćanskoga života, odnosno zahvalnost i radost za novi život koji nam daje Krist – rekao je papa Benedikt XVI. u propovijedi na Misi Večere Gospodnje, koju je jučer popodne predvodio u Bazilici svetoga Ivana Lateranskoga, a kojom je započelo Vazmeno trodnevlje. Tijekom Mise Sveti je Otac oprao noge dvanaestorici svećenika.
Isus učenicima pere noge i tako im omogućuje da pristupe božanskoj gozbi na koju ih poziva. On nas čini čistima putem svoje riječi i ljubavi, kroz dar samoga sebe – kazao je Sveti Otac. Ako primimo Isusove riječi kroz meditaciju, molitvu i vjeru, one u nama razvijaju snagu koja pročišćuje. Dan za danom, kao da nas prekriva višestruka prljavština koju čine prazne riječi, predrasude, ograničene i iskrivljene spoznaje, a višestruka polulažnost ili otvorena lažnost stalno prodiru u našu intimu. Sve to zasjenjuje i onečišćuje našu dušu, i prijeti nam nesposobnošću za istinu i dobro. Ako Isusove riječi primimo pozornim srcem, one se pokazuju pravim čišćenjem duše, unutarnjega čovjeka – kazao je Papa te istaknuo kako je pranje koje Isus daruje učenicima dar, ali i uzor. Zbog toga je kršćanstvo, u odnosu na moralizam, nešto više i drugačije. Nije na početku naše djelovanje, naša moralna sposobnost. Kršćanstvo je prije svega dar. Bog nam se daruje – ne daruje nešto, nego samoga sebe. I to se ne događa samo na početku, u trenutku našega obraćenja. On neprestano ostaje Onaj koji daruje. Uvijek nam iznova nudi svoje darove. Uvijek nam prethodi. Zbog toga je glavni čin kršćanstva Euharistija – rekao je Sveti Otac.
Isus govori o novoj zapovijedi: novost se sastoji u tome da ljubimo zajedno s Njime koji je nas prvi ljubio – kazao je nadalje Papa. Nova se zapovijed ne sastoji u novoj i teškoj normi koja do sada nije postojala … Novost je dar koji nas uvodi u Kristov mentalitet – naglasio je Sveti Otac te napomenuo kako učenici teško ulaze u Isusovu novost. Tako Petar u prvome trenutku nije htio da mu Gospodin opere noge. Njegovo je poimanje Mesije podrazumijevalo veličanstvenost, božansku veličinu; stoga je morao ponovno naučiti da je Božja veličina drugačija od naše zamisli veličine, da se ona sastoji upravo od snizivanja, poniznosti služenja i radikalnosti ljubavi. Istaknuvši potom kako nam je potrebno 'pranje nogu', svakodnevno pranje od grijeha, odnosno ispovijest grijeha, Papa je kazao kako nas Krist poziva i da jedni drugima operemo noge, i to moramo činiti u svakodnevnome uzajamnom služenju u ljubavi. Međutim, moramo si oprati noge i u smislu da uvijek ponovno praštamo jedni drugima. Dug koji je Gospodin nama oprostio, uvijek je beskonačno veći od svih dugova koje drugi mogu imati kod nas. Veliki nas četvrtak potiče da ne dopustimo da srdžba na druge u dubini postane otrov za dušu. On nas potiče da stalno čistimo svoje sjećanje, praštajući uzajamno od srca, i perući noge jedni drugima kako bismo se zajedno mogli uputiti na Božju gozbu – rekao je na koncu Sveti Otac.