Nakon početka liturgijskih obreda za uskrsno trodnevlje, pozornost Crkve danas se usredotočuje na otajstva Velikoga petka

Nakon početka liturgijskih obreda za uskrsno trodnevlje, pozornost Crkve danas se usredotočuje na otajstva Velikoga petka. Papa je u bazilici svetoga Petra u 17 sati predvodio obred Muke Gospodnje, a večeras će kod Rimskoga amfiteatra s početkom 21 sat i 15 minuta predvoditi pobožnost Križnoga puta. Papa će primiti križ iz ruku jedne kineske djevojke, koja simbolizira Crkvu čije stanje odzvanja u razmišljanjima nadbiskupa Hong konga, kardinala Zen Ze-Kiuna. Benedikt XVI. večeras po treći put kao papa predvodi Križni put. Podsjećamo na misli Benedikta XVI. koje je uputio vjernicima tijekom prethodnih križnih putova.
Zar možemo biti ravnodušni pred Čovjekom koji uzlazi na Golgotu, osuđen na užasnu muku jer je izgovorio riječi slobode i ljubavi? Zar možemo biti neosjetljivi na patnje Čovjeka koji se posrćući penje na Kalvariju, izranjen prijezirom više nego li torturama? Ta su dva pitanja nadahnjivala razmišljanja Benedikta XVI. u dosadašnjim obredima Križnoga puta kod Koloseuma. Povijest Golgote nam govori o nizu prizora koji predstavljaju potpuni uzorak ljudskoga ponašanja pred jednom dramom: Pilatova „politička“ udaljenost od optuženoga; solidarnost Šimuna Cirenca; izazvana mržnja mase koja nema svoga mišljenja, dostojanstvena Marijina patnja; bezgranična bezočnost vojnika; sramota izdajnika i onoga tko je zanijekao Isusa; samilost onoga tko uzima i pokapa tijelo. Svi su na okupu: prije, tijekom i nakon prolaza Čovjeka koji uzlazi na Kalvariju. I mi smo, na križnome putu koji prolazi kontinentima i vremenima, nagomilani na rubovima ceste kojom prolazi Čovjek osuđen na pribijanje na drvo. Možemo li kao kršćani biti gledatelji: to mučeništvo od nas zahtijeva opredjeljenje - ustvrdio je Benedikt XVI. obavljajući prvi put kao papa pobožnost Križnoga puta. I mi smo sudionici, stoga moramo tražiti svoje mjesto: gdje smo mi? Na križnome putu nitko ne može biti neutralan. Pilat, intelektualni skeptik, pokušao je biti izvan događanja; ali je upravo tako protiv pravde opredijelio se za konformizam svoje karijere – rekao je Benedikt XVI.
Opredijeliti se znači sudjelovati u tuđoj patnji, jer nas put prema Kalvariji uči sudjelovati u fizičkoj i duševnoj boli drugoga. Te su misli vodile razmišljanje Benedikta XVI. na drugom križnom putu njegova pontifikata. Naš Bog nije neki daleki bog, nedostiživ u svojoj blaženosti: Naš Bog ima srce. Dapače, ima tjelesno srce; postao je čovjekom da s nama bude u našim patnjama. Postao je čovjekom da nam da srce od mesa te da u nama rasplamsa ljubav prema trpećima i potrebitima – rekao je Benedikt XVI tijekom pobožnosti 2007. godine.
Kršćanin s tjelesnim srcem, koji zna s drugim dijeliti bol, opredijeljen je kršćanin: ne gleda Čovjeka koji uzlazi na Kalvariju nego ga slijedi, jer zna da na vrhu Kalvarije neće naći samo smrt nego i život - rekao je Benedikt XVI. 2006. godine. Shvatili smo da križni put nije zbirka tamnih i žalosnih stvari svijeta, niti je moralizam u konačnici neučinkovit. Nije prosvjedni krik koji ne mijenja ništa. Križni put je put milosrđa koje zlu postavlja granice – poučavao je Ivan Pavao II. To je put milosrđa i spasenja.