Svećenici su pozvani da svijet drže budnim za Boga

Svećenici su pozvani da svijet drže budnim za Boga: nikada neka ne naviještaju sami sebe niti izmišljaju Crkvu po svojoj želji, nego neka svima služe u istini i ljubavi – kazao je Benedikt XVI. predvodeći u vatikanskoj bazilici misu posvete ulja, koja prethodi uskrsnome trodnevlju. Blagoslovljena su ulja za slavljenje sakramenata: krštenja, potvrde i bolesničkoga pomazanja, a 1600 svećenika koji prebivaju u rimskoj biskupiji na misi je obnovilo svećenička obećanja.
Papa je pozvao na razmišljanje o svećeničkom pozivu. Podsjetio je kako je svećenik pozvan bdjeti, živjeti s pogledom okrenutim Bogu da svijet ne bi zaboravio Boga. Svećenik mora bdjeti. Mora biti pozoran pred nadirućim silama zla. Mora za Boga držati budnim svijet. Mora biti na nogama: uspravan pred strujama vremena. Prav u istini, prav u zauzimanju za dobro. Biti pred Gospodinom također uvijek mora biti zauzetost za ljude kod Gospodina koji sve nas zagovara kod Oca. A to znači brinuti se i za Kista, njegovu riječ, istinu i ljubav. Svećenik – dodao je Papa – mora biti besprijekorna osoba, neustrašiv i spreman podnositi vrijeđanja radi Gospodina, a mora služiti nasljedujući Krista koji se bezgranično darovao za ljude.
Papa je potaknuo svećenike na trajno učenje: uvijek iznova učiti moliti i sve dublje; učiti upoznavati Gospodina u njegovoj riječi, kako bi navještaj bio učinkovit. Potom je upozorio na opasnost da trajni doticaj sa svetim postane običaj. Tako se gasi strahopoštovanje. Uvjetovani običajima ne zamjećujemo ono najveće, novo, iznenađujuće, to da je On nazočan, da nam govori i dariva se. Protiv toga privikavanja na izvanrednu stvarnost, protiv ravnodušnosti srca bez prestanka se moramo boriti, uvijek iznova priznajući našu nedostatnost kao i milost sadržanu u činjenici da se On predaje u naše ruke – rekao je Benedikt XVI.
Govoreći o poslušnosti, Papa je ustvrdio da je sluga podložan riječi: Neka ne bude moja nego tvoja volja! S tim je riječima Isus u Maslinskome vrtu dobio odlučnu bitku protiv grijeha, protiv pobune posrnula srca. Adamov grijeh bio je upravo u tome što je želio ostvariti svoju volju, a ne Božju. Napast čovječanstva uvijek je ta da želi biti posvema neovisno, slijediti samo svoju volju i smatrati da samo tako možemo biti slobodni; da čovjek može zahvaljujući takvoj bezgraničnoj slobodi biti potpuni čovjek, postati božanstven. Ali upravo se tako stavljamo protiv istine – rekao je Benedikt XVI. i dodao da smo slobodni jedino ako svoju slobodu dijelimo s drugima i ako se pokoravamo Božjoj volji. Ta temeljna poslušnost sastavni je dio ljudskoga bića, a u svećeniku postaje još stvarnijom. Mi ne naviještamo sami sebe, nego Njega i Njegovu riječ, koju nismo sami mogli izmisliti. Ne izmišljajmo Crkvu kakvu bismo željeli, a ispravno naviještamo Kristovu riječ ako smo u zajedništvu s Njegovim tijelom, to jest Crkvom. Naša poslušnost je s Crkvom vjerovati, misliti i govoriti s Crkvom, služenje Crkvi. U to se uvijek uključuje ono što je Krist prorekao Petru: „Ići ćeš tamo kamo nisi želio“. Ovo prepuštanje da nas vode kamo ne želimo bitna je dimenzija našega služenja, a upravo nas to čini slobodnima. U tome vođenju, koje može biti protivno našim idejama i nacrtima, kušamo novu stvarnost – bogatstvo ljubavi Božje – rekao je Papa podsjetivši na gestu pranja nogu s kojom Krist, pravi Veliki svećenik svijeta, očituje kako želi biti sluga svih. Gestom beskrajne ljubavi On pere naše prljave noge, poniznošću svoga služenja čisti nas od bolesti naše oholosti. Tako nas čini dostojnima sudjelovati u njegovoj gozbi. On je sišao, a pravo čovjekovo uzdizanje sada se ostvaruje u našem silaženju s Njim i prema Njemu. Križ je Njegovo uzdizanje. To je najdublji silazak, a kao bezgranična ljubav istovremeno je vrhunac uspona, pravoga čovjekova uzdizanja – zaključio je Benedikt XVI.