Sveti Josip uzor očeva vjernika

Crkva 19. ožujka slavi liturgijski spomen svetoga Josipa. Budući da ove godine taj dan pada u Velikome tjednu, Crkva danas slavi svetoga Josipa. Osvrnuvši se na lik svetoga Josipa u razgovoru za našu radio postaju otac Ermanno Toniolo, istaknuti mariolog, rekao je kako je Providnost Božja odabrala Josipa i u središtu božanskoga nacrta čuvala ga za puninu vremena, naime, Bog nije samo poslao svoga Sina, rođena od žene, kako veli sveti Pavao, nego ga je poslao utjelovljena u zaručnici svetoga Josipa. Otajstvo se Božje, kako reče papa Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj pobudnici „Otkupiteljev čuvar“, spustilo u živu stvarnost ljudskoga života: Sveti Josip je postao tihi, skriveni, vjerni pohranitelj Otajstva samoga Boga, koje će čuvati u srcu, štititi od svake izvanjske znatiželje, od svakoga nasrtaja. On je pohranitelj, povjerenik Boga Oca, njegova utjelovljena Sina, rođena po Duhu Svetome od Marije Djevice – rekao je otac Toniolo.
Na upit što sveti Josip predstavlja za očeve i radnike, rekao je kako je Josip radnik, čovjek sabranosti i svakodnevne radinosti. Možemo reći da je čovjek u najljepšem značenju te riječi, kakav čovjek mora biti u svakoj obitelji. Josip je oslonac ne samo za posao i uzdržavanje obitelji nego i za Isusa: Isus od njega uči umjetnost stolarstva, kako odrasti kao pravi muškarac, što znači biti pravi, sveti Židov. Isus je rastao zahvaljujući Josipu, a svi bi očevi i radnici morali od svetoga Josipa učiti dostojanstvo rada, veličanstvenu plemenitost obitelji, zauzetost u obiteljskome odgoju vlastite djece, te da uz supruge budu uporište za budućnost djece – istaknuo je otac Toniolo.
Govoreći o odnosu između Marije i Josipa citirao je evanđelje: „Ne boj se uzeti Mariju za svoju zaručnicu“. To anđeo govori Josipu, ali nakon anđeoskoga navještaja nije više riječ samo o zaručnici, nego o zaručnici Majci Božjoj za koju je zadužen i treba ju uzeti sa sobom... Kao zaručnicu koja je začela Boga. Postao je „veliki svećenik koji putuje uz Božji kovčeg i nosi Boga u svijet“, rekao bi sveti Efrem. Ali se on – kako ističe današnja teologija – uvodi u otajstvo Djevice Majke, a njezina vjera, koja se ispunila u Navještenju, u lutanju Josipove vjere nalazi ispunjenje, te postavši jedna vjera u Onoga koji se treba roditi, za kojega će Josip s Marijom skrbiti i na putovima svijeta pratiti ga prema velikome poslanju Spasitelja čovještva. Bio je s Marijom, jedna vjera, jedna vjernost, jedna poslušnost Ocu, samo jedna uzajamna ljubav, koja je neizmjerno bila usredotočena i usmjerena prema središtu povijesti svijeta: Isusu – zaključio je otac Toniolo.