Čovjek je uvijek čovjek sa svojim dostojanstvom

Čovjek je uvijek čovjek sa svojim dostojanstvom, pa i ako je u komi, ili ako je embrio – istaknuo je papa Benedikt XVI. tijekom Svete Mise koju je u nedjelju, 9. ožujka, predvodio u rimskoj Crkvi svetoga Lovre. Tim je euharistijskim slavljem, u nazočnosti više desetaka mladih iz cijeloga svijeta, Sveti Otac proslavio 25. obljetnicu „Međunarodnoga centra svetoga Lovre za mlade“ koji je otvorio Ivan Pavao II., 13. ožujka 1983. godine. Ovo je malo, jednostavno mjesto u sjeni kupole Svetoga Petra – tako se kardinal Stanisław Ryłko izrazio o Međunarodnome centru svetoga Lovre, koji je Ivan Pavao II. utemeljio za prihvat mladih hodočasnika iz cijeloga svijeta, te kako bi postao radionica za oblikovanje istinskih kršćana.
Među brojnim mladima nazočnima na Svetoj Misi, bili su i protagonisti povijesti toga centra i upravljanja njime, i to okupljeni oko Križa, simbola Svjetskoga dana mladeži, čiji su, prema želji Ivana Pavla II., oni čuvari. Komentirajući odlomak iz Ivanova Evanđelja o uskrsnuću Lazara, Sveti je Otac objasnio mladima kako čovjek, iako je dio velikoga svemira, nadilazi ga, jer čovjek je uvijek čovjek sa svojim dostojanstvom - i kada je u stanju kome, i ako je embrio. Istaknuvši potom dimenziju spoznaje, Sveti je Otac napomenuo kako se spoznaja kod čovjeka, za razliku od životinja, poistovjećuje sa žeđu za beskonačnim. Svi se želimo napiti na istome izvoru života, a kako bismo to učinili, povjeravamo se drugoj dimenziji ljudske naravi, a to je ljubav. Čovjek nije samo biće koje spoznaje, nego on živi u odnosu prijateljstva i ljubavi – rekao je Papa, te primijetio kako znanost, a posebice medicina, predstavljaju snažnu borbu za život, ali one ne mogu zadovoljiti potrebu vječnosti koja je svojstvena čovjeku, pa ni kada bi bila otkrivena pilula besmrtnosti. Zamislimo što bi se dogodilo kada bi čovjek imao besmrtan biološki život: svijet bi ostario, i ne bi više dao prostora mladeži – primijetio je Sveti Otac te zaključio - Jedino pravo sredstvo besmrtnosti je Euharistija, i sigurnost da nas Bog voli i uvijek čeka.