Župa mora biti misionarska

Zapad više nije kao prije kršćanska zemlja; župe predstavljaju manjinu i moraju razmisliti o svojoj ulozi – rekao je kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, na skupu koji je Zajednica Emanuel organizirala u suradnji s Institutom „Redemptor hominis“, održanom 31. siječnja i 1. veljače u Rimu.
Kardinal je, osvrćući se na gradske misije u Beču iz 2003. godine, govorio kako župa može postati misionarska. Mora se voljeti župu – istaknuo je kardinal – jer je ona Božji puk s njegovim snagama i slabostima, sastavljena od mladih i starih s raznim brzinama. Kardinal se osvrnuo na razvoj župa u posljednjih pedeset godina: Kada sam bio dijete, župa je bila naselje. Svi su išli na nedjeljnu misu, a župa danas predstavlja manjinu. Župe odišu toplinom, ali su katkada previše zatvorene. Nakon mise popijemo kavu. Dobro se osjećamo u prijateljskom ozračju, ali leđima smo okrenuti prema vani; ako ne pripadaš zajednici, ne ulaziš – istaknuo je kardinal.
Govoreći o nedjeljnoj misi rekao je kako je danas teško pomaknuti se tri kilometra radi sudjelovanja na nedjeljnoj misi! Misa se mora služiti u mjestu. Ako ne, onda možemo slaviti bez svećenika – zajedljivo je rekao kardinal. Prisjećajući se gradske misije u Beču 2003. godine, istaknuo je kako je Zajednica Emanuel pariškom nadbiskupu kardinalu Jean Marie Lustigeru, kardinalu Joséu Policarpu, lisabonskom nadbiskupu i kardinalu Godfriedu Danneelsu iz Bruxellesa predložila ideju gradske misije. Odatle je potekao naš projekt gradskih misija – ustvrdio je kardinal. Bio sam oduševljen, ali sam dvoumio: Što će reći naše župe, laici, župnici i naši svećenici? Hoće li prihvatiti izazov? Kardinal je očekivao da će od 172 gradske župe sudjelovati oko 30 njih, a sudjelovalo ih je 108. Čudo su ove male stvari, bitne su jer su promijenile izglede za budućnost – istaknuo je kardinal. Potom je naveo neke stvarne promjene u držanju župa. Na prvome mjestu, umjesto u župskim prostorijama odlučeno je piti kavu u šatoru ispred crkve kako bi se moglo komunicirati s prolaznicima i pozvati ih na kavu. Župljani su prvi put doživjeli istinsko misionarsko iskustvo: obratiti se nekomu, pozvati ga u društvo čak bez započinjanja izravnoga razgovora o evanđelju. U kontekstu gradske misije, u prigodi svetoga Valentina, podijeljeno je oko 200 tisuća „ljubavnih pisama“. Jedan župljanin se stavio na mjesto dobroga Boga i zamislio što bi napisao zaljubljenima – ispripovijedao je kardinal. To se pretvorilo u župski običaj. Neki od župljana ne boje se sići u gradsku podzemnu željeznicu i dijeliti „ljubavna Božja pisma“. To je početak, prvi koraci misije, ali ono što nedostaje jest to da nas u misije vodi ljubav prema Kristu, da to bude prava evangelizacija – zaključio je kardinal.
Odgovarajući na pitanja novinara o suradnji između svećenika i laika, kardinal se požalio na „klerikalizaciju laika i na laicizaciju svećenika“. Treba poticati svećenike da budu pastiri u svojim zajednicama. To ne znači biti diktatori, nego pastiri po srcu Božjem. Oni moraju upravljati, voditi. Svećenik mora na svim razinama surađivati s laicima, bratski i jasno. Svećenik predstavlja Krista, glavu zajednice – rekao je kardinal.
Na upit o mogućnosti ređenja besprijekornih oženjenih muževa odgovorio je: To je veoma važna odluka koju može samo Papa donijeti, ali mislim da to neće učiniti. Svećenički poziv je nastavljanje Krista u njegovom statusu neženje, poslušnosti, siromaštva i čistoće. Postoji velika prikladnost, ali nije prijeka potreba: teolozi razlikuju između potrebe i prikladnosti – sasvim je opravdano da za svoju zajednicu svećenik u svojoj službi predstavljanja Krista pastira, da bude poput Krista – zaključio je kardinal.