Riječ Božja prosvjetljava život

Isus započe propovijedati – Riječ Božja u Kristovu životu – to je tema prve korizmene propovijedi, koju je otac Cantalmessa održao u Vatikanu pred Papom i Rimskom kurijom. Propovjednik je istaknuo kako u misi zaista možemo doživjeti riječi i prizore o kojima govori Biblija. Otajstvo Isusova propovijedanja nastavlja se u Crkvi preko koje Bog govori našim srcima.
Krist je nazočan po svojoj riječi, kada se u Crkvi čita Sveto pismo On govori – rekao je otac Cantalamessa, dodavši kako se tumačenje riječi Božje mora „ogledavati sa živom crkvenom tradicijom“. Propovjednik je napomenuo kako s Isusovim propovijedanjem započinje „posebno vrijeme spasenja“, stoga je propovijedanje sastavnica takozvanih otajstava Kristova života. Isusovo propovijedanje je dakle otajstvo, jer ne sadržava samo objavljivanje nauka, nego tumači otajstvo Kristove osobe; ono je bitno za razumijevanje onoga što je prije – otajstvo utjelovljenja – kao i onoga što slijedi: vazmeno otajstvo. Bez Isusove riječi, događaji bi bili nijemi – kazao je otac Cantalamessa.
Kristovo se propovijedanje nastavlja u Crkvi. Bog u stvari i danas govori u Crkvi i Sinu. Kako možemo čuti tu riječ? – zapitao se propovjednik. Božanska je objava zaključena, u izvjesnome smislu, nema više Božjih riječi. Ali otkrivamo posebnu srodnost između riječi i Euharistije. Kristova je žrtva svršena i zaključena na križu; u izvjesnom smislu, dakle, nema više Kristovih žrtava; a ipak znamo da ima jedna žrtva, a to je jedina žrtva križa nazočna i djelujuća u euharistijskoj žrtvi; Događaj se nastavlja u sakramentu, povijest u liturgiji. Slično se događa i s Kristovom riječi: ona je kao događaj prestala postojati, ali još postoji kao sakrament – rekao je otac Cantalmessa.
Utjelovljenjem – ustvrdio je – događaj postaje osoba. Cjelovito i konačno ostvarenje , činjenično, zamjenjuje privremena ostvarenja riječi Božje u prorocima. Istina je – primijetio je propovjednik – da u Crkvi nema više riječ-događaj, ali postoji riječi-sakrament. Riječ koju čitamo u Bibliji, po sebi, nije doli materijalni znak (poput vode i kruha), skup mrtvih slogova, ali po vjeri i prosvjetljenjem Duha Svetoga, preko toga znaka mi tajanstveno stupamo u dodir sa živom istinom, voljom Božjom i slušamo isti Kristov glas – kazao je otac Cantalmessa.
Govoreći o učinkovitosti biblijskih riječi rekao je kako u njima ima nešto ljudima nepojmljivo. Podsjetio je na obraćenje svetoga Augustina, koji, čitajući Pavlovu poslanicu Rimljanima „osjeti kako mu u srcu sijevnu svjetlo vedrine i shvati da je ozdravio od ropstva tijela“. Danas ima okvir u kojem Isus govori na svečaniji i siguran način. U misi riječi i biblijski prizori nisu samo pripovijedani, nego su ponovno življeni; spomen postaje čin i nazočnost. To što se dogodi 'u ono vrijeme', događa se 'u ovo vrijeme' 'danas' govori nam liturgija. Mi nismo samo slušatelji riječi, nego sugovornici i činitelji. Nama je, nazočnima, upućena riječ; pozvani smo zamijeniti spomenute likove – kazao je otac Cantalamessa i potaknuo da ne dopustimo da riječi koje na misi slušamo padnu u prazno. Gotovo uvijek ima makar jedna riječ namijenjena nama, ona može prosvijetliti čitavi dan i naše molitve – zaključio je.