Karitativna djelatnost zauzima središnje mjesto u poslanju Crkve

Karitativna djelatnost zauzima središnje mjesto u poslanju Crkve, ali ju se ne smije shvaćati kao jednostavno čovjekoljublje – kazao je Benedikt XVI. primivši danas u audijenciju sudionike plenarne skupštine Papinskoga vijeća 'Cor unum', koja se u Rimu održava na temu „Ljudske i duhovne kvalitete djelatnika u karitativnoj aktivnosti Crkve“.
Papa je zahvalio svima koji na razne načine sudjeluju u karitativnom djelovanju Crkve, očitujući svojim djelovanjem da je Crkva stvarno uz one koji trpe. Zahvaljujemo Bogu što brojni kršćani troše vrijeme i snage kako bi do potrebitih stigla ne samo materijalna pomoć, nego utjeha i nada, gajeći trajnu brižljivost za istinsko dobro čovjeka. Karitativna djelatnost tako zauzima središnje mjesto u navješćujućem poslanju Crkve. Ne smijemo zaboraviti da su djela milosrđa povlašteni teren susreta i s osobama koje još ne poznaju Krista, ili Ga samo djelomično poznaju – rekao je Benedikt XVI.
Važna je – dodao je Papa – ljudska, strukovna, duhovna i pastoralna izobrazba svih koji rade u crkvenim karitativnim tijelima. Neophodna je „formacija srca“, to jest nutarnje i duhovno oblikovanje koje čini da iz susreta s Kristom proiziđe duševna osjetljivost, jedina kadra upoznati i zadovoljiti ljudska očekivanja i potrebe. Ona omogućuje usvajanje istih osjećaja milosrdne ljubavi koju Bog ima prema svakome ljudskom biću. U trenucima trpljenja i boli potreban je taj pristup. Tko djeluje u višestranim oblicima karitativne djelatnosti Crkve ne može se zadovoljiti tehničkom uslugom ili rješavanjem problemâ i materijalnih teškoća. Potpora koju pruža nikada se ne smije svesti na čovjekoljubivu gestu, nego mora biti opipljivi izraz evanđeoske ljubavi. Tko u župskim, biskupijskim i međunarodnim tijelima služi u korist čovjeka čini to u ime Crkve i pozvan je omogućiti da se po njegovim djelima očituje istinsko iskustvo Crkve – istaknuo je Papa.
Riječ je o izobrazbi koje mora „sve bolje obilježavati poslenike u raznim karitativnim djelatnostima, kako bi prije svega bili svjedoci evanđeoske ljubavi. Oni su takvi ako se njihovo poslanje ne iscrpljuje u vršenju društvenih službi, nego u naviještanju evanđelja milosrđa. Slijedeći Kristov uzor, pozvani su svjedočiti vrednote života, u svim njegovim očitovanjima, naročito braneći život nejakih i bolesnih, poput majke Terezije iz Kolkate, koja je ljubila i brinula se za umiruće, jer se život ne mjeri po učinkovitosti, nego je uvijek i za sve vrijednost. – rekao je Benedikt XVI.
Ti su crkveni djelatnici pozvani biti svjedoci ljubavi, te činjenice da smo posvema muškarci i žene kada živimo prema drugima; da nitko ne može umrijeti niti živjeti za samoga sebe; da se sreća ne nalazi u osami života zabavljenoga samim sobom, nego u sebedarju. Crkveni djelatnici moraju biti svjedoci Boga, koji je punina ljubavi i poziva na ljubav. U Bogu je, stvoriteljskoj i otkupiteljskoj ljubavi, izvor svih pothvata crkvenoga djelatnika. Kako sam napisao u enciklici „Bog je ljubav“, možemo ljubiti jer smo stvoreni na sliku i priliku Božju da živimo ljubav i učinimo da Božje svjetlo tako ulazi u svijet – zaključio je Papa.