Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 24. veljače 2008.

Pred brojnim mnoštvom hodočasnika papa Benedikt XVI. se jučer u anđeoskom pozdravljenju osvrnuo na nedjeljna čitanja istaknuvši da je Bog žedan naše vjere i ljubavi. Ove, treće korizmene nedjelje, liturgija ove godine pred nas donosi jedan od najljepših i najdubljih biblijskih tekstova: razgovor između Isusa i Samarijanke. Sveti Augustin, o kojemu više govorim u katehezama srijedom, s pravom je bio zadivljen ovim izvještajem, te je napisao njegov znamenit komentar. Nemoguće je u kratkom razlaganju prikazati bogatstvo ovog evanđeoskog odlomka: valja ga osobno čitati i meditirati, poistovjećujući se s tom ženom koja je jednoga dana, kao i tolikih drugih, pošla zahvatiti vodu sa zdenca. Ondje se našao Isus kako sjedi sa strane, "umoran od puta", za podnevne žege. "Daj mi piti", reče joj, na njezino čuđenje: bilo je zapravo sasvim neuobičajeno da bi se Židov obratio samarijskoj ženi i to još nepoznatoj. No ženino će se čuđenje još i povećati: Isus joj je progovorio o "vodi živoj" sposobnoj ugasiti žeđ i postati u njoj "izvorom vode koja struji u život vječni". Usto, dokazao je i da mu je poznat njezin osobni život; objavio je da je stigao čas kad će se klanjati jedinom pravom Bogu u duhu i istini; a na koncu joj je priznao – što je rijetkost u evanđeljima – da je on Mesija - rekao je Sveti Otac. Sve to polazi od stvarnog i sjetilnog iskustva žeđi. Tema žeđi prožima sve Evanđelje po Ivanu: od susreta sa Samarijankom, preko velikog proroštva o Blagdanu sjenica , sve do križa, gdje je Isus, prije no što će umrijeti, da bi ispunio Pisma, rekao: "Žedan sam". Kristova žeđ predstavlja svojevrsna vrata za pristup u otajstvo Boga koji je ožednio da bi našu žeđ utažio, baš kao što je postao siromašan da bi nas obogatio. Da, Bog je žedan naše vjere i naše ljubavi. Poput dobra i milosrdna oca on za nas želi svako moguće dobro, a to je dobro on sâm. Žena iz Samarije pak predstavlja egzistencijalno nezadovoljstvo onoga koji nije našao ono što traži: imala je "pet muževa" i sad živi s nekim muškarcem; njezini ponovljeni dolasci na zdenac izriču rezignirani način života koji se stalno ponavlja. Sve se međutim za nju promijenilo toga dana, zahvaljujući razgovoru s Gospodinom Isusom, koji ju je potresao do te mjere da ju je naveo da ostavi svoj krčag za vodu i potrči javiti ljudima u selu: "Dođite vidjeti čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?".
Draga braćo i sestre, i mi otvaramo srce pouzdanom slušanju Božje riječi kako bismo, poput Samarijanke, susreli Isusa koji nam otkriva svoju ljubav i kaže: Krist, tvoj spasitelj "ja sam, ja koji s tobom govorim". Neka nam taj dar izmoli Marija, prva i savršena učenica utjelovljene Riječi ovim je riječima završio svoj nagovor Papa i na kraju uputio poziv na molitvu za stanovništvo Ekvadora koje je pogodila poplava.
Nedavne poplave opustošile su velika obalna područja Ekvadora, izazvavši tešku štetu koju valja pribrojiti onoj što ju je izazvala erupcija vulkana Tungurahua. Dok Gospodinu povjeravam žrtve te nesreće, izričem svoju osobnu blizinu svima koji proživljavaju teške sate tjeskobe i nevolje, te sve pozivam na bratsku solidarnost, kako bi se stanovništvo tih krajeva što prije moglo vratiti uobičajenom svakodnevnom životu. Sljedeće subote, 1. ožujka u 17 sati, u Dvorani Pavla VI. predvodit ću marijansko bdijenje mladih rimskih sveučilištaraca. U njemu će, putem radio-televizijskih veza, sudjelovati i studenti iz drugih zemalja Europe i obiju Amerika. Zazvat ćemo zagovor Marije koja je Sedes sapientiae, kako bi kršćanska nada potpomogla izgradnju civilizacije ljubavi na ovim kontinentima i u čitavome svijetu. Dragi prijatelji sveučilištarci, očekujem vas u velikom broju!