Papa primio članove Papinske akademije za život

Društvo treba omogućiti teškome bolesniku dostojanstveni trenutak smrti – kazao je papa Benedikt XVI. primivši 25. veljače u audijenciju sudionike kongresa na temu „Uz neizlječivoga i umirućega bolesnika – etičke i praktične smjernice“, koji se, u organizaciji Papinske akademije za život, ovih dana održava u Vatikanu, u prigodi XV. opće skupštine spomenute akademije. Sveti je Otac ponovno odlučno osudio svaki oblik eutanazije, te izrazio želju za suradnjom između Crkve i građanskih institucija kako bi teškome bolesniku i njegovoj obitelji bila pružena potrebna potpora.
Cijelo je društvo, a ne samo kršćanska zajednica, pozvano na poštovanje života i dostojanstva teškoga i umirućega bolesnika – naglasio je Sveti Otac. Liječnici su na poseban način – prema Papinim riječima – dužni pokazati poštovanje prema ljudskome životu u svakom trenutku njegova zemaljskog razvoja. Koristeći se ponovno svojom enciklikom „Spe salvi“, Sveti je Otac istaknuo kako je društvo koje ne uspijeva prihvatiti one koji trpe, okrutno i nehumano. U slojevitome društvu, koje je pod snažnim utjecajem razvoja produktivnosti i gospodarskih potreba, krhke osobe i siromašne obitelji mogle bi, u trenutcima ekonomskih teškoća i bolesti, biti njima nadjačane. U velikim je gradovima sve više starijih i samih ljudi, pa i u trenutcima teške bolesti i pred smrt. U tim situacijama, poticaji na eutanaziju postaju vrlo jaki, posebice kada se nametne utilitarističko viđenje osobe – primijetio je Papa.
Sveti je Otac potom još jednom, u skladu s višestoljetnim naučavanjem Crkve, odlučno osudio svaki oblik izravne eutanazije, te upozorio da solidarno i humano društvo treba voditi računa o teškom stanju obitelji koje ponekad tijekom dugih razdoblja nose teret brige o teškim nesamostalnim bolesnicima. Osim toga, Papa je rekao da zajednički napor građanskoga društva i zajednice vjernika treba težiti tome da mogu svi, ne samo živjeti dostojno i odgovorno, nego i proći trenutak kušnje i smrti uz najbolje osjećaje bratstva i solidarnosti, pa i kada do smrti dolazi u nekoj siromašnoj obitelji ili u bolničkome krevetu. Stoga je izrazio nadu u suradnju Crkve i ustanovâ koja bi mogla biti dragocjena u pomoći potrebnoj ljudskome životu u trenutku slabosti. Crkva je sa svojim ustanovama koje već djeluju, kao i s novim inicijativama, pozvana pružiti svjedočanstvo djelotvorne ljubavi, posebice u kritičnim situacijama, kada je riječ o nesamostalnim osobama koje nemaju potporu obitelji, i teškim bolesnicima kojima je, osim odgovarajuće vjerske potpore, potrebna palijativna terapija.
Osim toga, - dodao je Papa – društvo ne može ne zajamčiti dužnu potporu obiteljima koje odluče brinuti se u vlastitome domu o bolesniku kojemu je potrebna posebno zahtjevna pomoć, a što može trajati dugo. Sveti Otac nije propustio istaknuti kako, kada se ugasi život, završi zemaljsko iskustvo, ali se kroz preminuće svakome od nas, izvan vremena, otvara pun i konačni život. Kao što je poučavala Majka Terezija iz Kolkate: nitko ne bi smio preminuti napušten i u samoći, nego bi barem u trenutku smrti trebao u zagrljaju braće osjetiti Očevu toplinu – kazao je na koncu Sveti Otac.