Papina poruka za 45. svjetski dan molitve za zvanja
Draga braćo i sestre! Za 45. svjetski dan molitve za zvanja, koji će se obilježiti
13. travnja 2008. godine, izabrao sam temu: Zvanja u službi Crkve-misije. Apostolima
je Isus povjerio ovaj mandat: „Idite dakle i naučavajte sve narode, krsteći ih u ime
Oca, i Sina i Duha Svetoga“, jamčeći: „Ja sam s vama sve dane, sve do svršetka svijeta“.
Crkva je misionarska u svojoj cijelosti i u svakome svome članu. Premda je svaki kršćanin
po snazi Krštenja i Krizme pozvan svjedočiti i naviještati evanđelje, misionarska
dimenzija je poglavito tijesno povezana sa svećeničkim zvanjem. U savezu s Izraelom,
Bog je povjerio odabranim ljudima, koje je pozvao i u svoje ime poslao narodu, poslanje
da budu proroci i svećenici. Tako učini, primjerice, s Mojsijem: Zato hajde! reče
mu Jahve. Šaljem te faraonu da izbaviš moj narod iz Egipta... Kada izvedeš narod iz
Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu. Isto se dogodilo s apostolima –
piše Benedikt XVI. u poruci za Svjetski molitveni dan za zvanja. Obećanja učinjena
ocima potpuno su se ostvarila u Isusu Kristu. II. vatikanski sabor ovako govori: „Došao
je dakle Sin, poslan od Oca, koji nas je prije stvorenja u Njemu odabrao i predodredio
da nas usvoji kao sinove... Zato je Krist, da izvrši Očevu volju, osnovao nebesko
kraljevstvo na zemlji i otkrio nam svoje otajstvo i svojom poslušnošću izvršio otkupljenje“.
Isus je već u javnom životu, tijekom propovijedanja u Galileji, učenike izabrao kao
suradnike u mesijanskoj službi. Primjerice, u prigodi umnažanja kruhova, kada je apostolima
rekao: „Dajte im vi jesti“, potičući ih tako na skrb za mnoštvo, koje je želio nahraniti,
ali i objaviti mu hranu, „koja traje za život vječni“. Bio je milosrdan prema narodu,
jer, dok je prolazio gradovima i selima, susretao je umorno i iznemoglo mnoštvo, „kao
ovce bez pastira“. Iz njegova samilosnoga pogleda potekao je njegov poziv učenicima:
Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu“, i posla dvanestoricu
najprije izgubljenim ovcama kuće Izraelove, s točnim uputama. Ako se zaustavimo razmišljati
nad ovom stranicom iz Matejeva Evanđelja, koju obično nazivamo „misijskim govorom“,
otkrivamo sve one vidike koji odlikuju misionarsku djelatnost jedne kršćanske zajednice,
koja želi biti vjerna Isusovu primjeru i nauku. Odgovor na Gospodinov poziv uključuje
mudro i ponizno sučeljavanje sa svakom opasnošću, čak i progone, jer „nije učenik
nad učiteljem, niti sluga nad svojim gospodarom. Postavši jedno s Učiteljem, učenici
više ne naviještaju sami nebesko kraljevstvo, nego Isus djeluje u njima. „Tko vas
prima, mene prima; tko mene prima, prima onoga koji me je poslao“. Još više, kao pravi
svjedoci, „obučeni u silu odozgo“, oni su propovijedali „obraćenje i oproštenje grijeha“
svim narodima – stoji u poruci. Upravo jer ih je Gospodin pozvao, dvanaestorica
uzimaju ime „apostoli“, određeni su proći putovima svijeta naviještajući evanđelje
kao svjedoci smrti i uskrsnuća Kristova. Sveti Pavao piše kršćanima u Korintu: „Mi
- to jest apostoli – propovijedamo raspetoga Krista. Apostolska djela apostolima pridaju
veoma važnu ulogu u evangelizaciji, također i drugim učenicima, čiji je misionarski
poziv potekao iz providnosnih okolnosti, ponekad bolnih, poput izgona iz vlastitoga
kraja jer su sljedbenici Isusovi. Snagom Duha Svetoga ta se kušnja preobražava u milost,
iz koje dolazi poticaj drugim narodima naviještati ime Gospodinovo, da se tako proširi
krug kršćanske zajednice. Riječ je o muškarcima i ženama koji su, kako evanđelist
Luka piše u Apostolskim djelima, posvetili život svoj imenu Gospodina našega Isusa
Krista. Prvi između svih, od Gospodina pozvan da bude pravi apostol, bez sumnje je
Pavao iz Tarza. Pavlova povijest, najvećega misionara svih vremena, višestruko ističe
vezu između zvanja i poslanja. Optužen od protivnika da nije ovlašten za apostolat,
on se uporno opravdava izravnim pozivom primljenim od Gospodina – istaknuo je Benedikt
XVI. U početku i zauvijek, Kristova je ljubav „nosila“ apostole. Poput vjernih
službenika Crkve, poslušnih djelovanju Duha Svetoga, bezbrojni misionari, tijekom
stoljeća, slijedili su uzor prvih učenika. II. vatikanski sabor ističe: „Premda na
svakom Kristovom učeniku leži dužnost da uzme svoj udio u širenju vjere, ipak Krist
uvijek poziva iz broja učenika one koje sam hoće, da budu s njim i da ih šalje k narodima
propovijedati“. Kristovu ljubav zaista treba primjerima i riječima; s cijelim životom
priopćiti braći. Doživotni poziv misionara – napisa moj časni prethodnik Ivan Pavao
II – čuva svu svoju valjanost: on predstavlja paradigmu misionarske obveze Crkve,
kojoj je uvijek potrebno radikalno i posvemašnje darivanje, novi i gorući poticaji
– kazao je Sveti Otac. Između osoba koje se posvema posvećuju službi evanđelja
svećenici su na poseban način pozvani naviještati riječ Božju, dijeliti sakramente,
poglavito Euharistiju i sakrament pomirbe, oni su određeni za službu najslabijima,
bolesnima, trpećima, siromasima i svima koji proživljavaju teškoće ma gdje bili, katkada
mnoštvu koje još nije doživjelo pravi susret s Isusom Kristom. Njima misionari donose
prvi navještaj Kristove otkupiteljske ljubavi. Statistike potvrđuju da broj krštenih
raste zahvaljujući pastoralnome radu tih svećenika, posvema posvećenih spasenju braće.
U tome kontekstu, valja odati posebno priznanje svećenicima „fidei donum“, koji mjerodavno
i velikodušno izgrađuju zajednicu naviještajući joj riječ Božju i lomeći kruh života,
ne štedeći snage u službi poslanja Crkve. Treba zahvaljivati Bogu za brojne svećenike
koji su u službi Kristu trpjeli sve do žrtve života.... Riječ je o potresnim svjedočanstvima
koja mogu nadahnuti brojne mlade da i oni slijede Krista te da svoj život založe za
druge, otkrivajući tako pravi život. Isus je dakle po svojim svećenicima nazočan među
današnjim ljudima u najudaljenijim dijelovima svijeta – istaknuo je Papa. U Crkvi
oduvijek ima muškaraca i žena koji, potaknuti Duhom Svetim, odabiru radikalno živjeti
evanđelje, polažući zavjet čistoće, siromaštva i poslušnosti. To mnoštvo redovnika
i redovnica, pripadnika bezbrojnih ustanova kontemplativnoga života, i danas ima veoma
važan udio u evangelizaciji svijeta. Sa svojom trajnom i zajedničkom molitvom, kontemplativni
redovnici neprestano posreduju za čovječanstvo, a aktivni redovnici višestranim karitativnim
djelovanjem svima svjedoče ljubav i milosrđe Božje. O tim apostolima našega doba,
sluga Božji Pavao VI: reče: „Zahvaljujući njihovome redovničkome posvećenju, oni zaista
dragovoljno i slobodno ostavljaju sve kako bi do na kraj svijeta naviještali evanđelje.
Oni su poduzetni, a njihov se apostolat odlikuje zadivljujućom izvornošću i genijalnošću.
Velikodušni su: često ih se nalazi na prvim misijskim crtama, a prihvaćaju najveće
opasnosti za svoje zdravlje i život. Da, Crkva im doista puno duguje – kazao je Benedikt
XVI. Osim toga, kako bi Crkva mogla vršiti poslanje koje joj je Krist povjerio
te da ne ponestanu navjestitelji potrebni svijetu, u kršćanskim se zajednicama uvijek
mora provoditi odgoj mladih i odraslih u vjeri; potrebno je u vjernicima održavati
živom misionarsku odgovornost i solidarnost s narodima zemlje. Dar vjere poziva sve
kršćane na suradnju u evangelizaciji. Tu svijest valja gajiti propovijedanjem i katehezom,
liturgijom i stalnim oblikovanjem u molitvi; Svijest treba povećavati vježbanjem prihvata,
djelima milosrđa, duhovnim vodstvom, razmišljanjem i odabiranjem, kao i pastoralnim
odrednicama čiji sastavni dio mora biti posebna pozornost na zvanja. Samo na duhovno
dobro obrađenom zemljištu cvjetaju svećenička i redovnička zvanja. Doista, kršćanske
zajednice koje snažno proživljavaju misionarsku dimenziju crkvenoga otajstva nikada
se neće uvući u sebe. Misija, kao svjedočanstvo božanske ljubavi, posebice je djelotvorna
ako je prihvaćena u zajednici, „ da svijet vjeruje“. Crkva od Duha Svetoga svakodnevno
zaziva dar zvanja. Kao u početku, okupljena oko Djevice Marije, Kraljice Apostola,
crkvena zajednica od nje uči od Gospodina zazivati procvat novih apostola koji u sebi
znadu živjeti vjeru i ljubav, neophodne u misijama. Dok ovo razmišljanje povjeravam
svim crkvenim zajednicama, da ga usvoje i na njemu se nadahnu za molitvu, ohrabrujem
sve koji s vjerom i velikodušnošću djeluju u službi za zvanja, a odgojiteljima, katehetama
i svima, posebice mladima na putu zvanja, od srca udjeljujem posebni apostolski blagoslov
– stoji u zaključku poruke.