2008-02-22 18:15:48

Papina poruka za 45. svjetski dan molitve za zvanja


Draga braćo i sestre!
Za 45. svjetski dan molitve za zvanja, koji će se obilježiti 13. travnja 2008. godine, izabrao sam temu: Zvanja u službi Crkve-misije. Apostolima je Isus povjerio ovaj mandat: „Idite dakle i naučavajte sve narode, krsteći ih u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga“, jamčeći: „Ja sam s vama sve dane, sve do svršetka svijeta“. Crkva je misionarska u svojoj cijelosti i u svakome svome članu. Premda je svaki kršćanin po snazi Krštenja i Krizme pozvan svjedočiti i naviještati evanđelje, misionarska dimenzija je poglavito tijesno povezana sa svećeničkim zvanjem. U savezu s Izraelom, Bog je povjerio odabranim ljudima, koje je pozvao i u svoje ime poslao narodu, poslanje da budu proroci i svećenici. Tako učini, primjerice, s Mojsijem: Zato hajde! reče mu Jahve. Šaljem te faraonu da izbaviš moj narod iz Egipta... Kada izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu. Isto se dogodilo s apostolima – piše Benedikt XVI. u poruci za Svjetski molitveni dan za zvanja.
Obećanja učinjena ocima potpuno su se ostvarila u Isusu Kristu. II. vatikanski sabor ovako govori: „Došao je dakle Sin, poslan od Oca, koji nas je prije stvorenja u Njemu odabrao i predodredio da nas usvoji kao sinove... Zato je Krist, da izvrši Očevu volju, osnovao nebesko kraljevstvo na zemlji i otkrio nam svoje otajstvo i svojom poslušnošću izvršio otkupljenje“. Isus je već u javnom životu, tijekom propovijedanja u Galileji, učenike izabrao kao suradnike u mesijanskoj službi. Primjerice, u prigodi umnažanja kruhova, kada je apostolima rekao: „Dajte im vi jesti“, potičući ih tako na skrb za mnoštvo, koje je želio nahraniti, ali i objaviti mu hranu, „koja traje za život vječni“. Bio je milosrdan prema narodu, jer, dok je prolazio gradovima i selima, susretao je umorno i iznemoglo mnoštvo, „kao ovce bez pastira“. Iz njegova samilosnoga pogleda potekao je njegov poziv učenicima: Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu“, i posla dvanestoricu najprije izgubljenim ovcama kuće Izraelove, s točnim uputama. Ako se zaustavimo razmišljati nad ovom stranicom iz Matejeva Evanđelja, koju obično nazivamo „misijskim govorom“, otkrivamo sve one vidike koji odlikuju misionarsku djelatnost jedne kršćanske zajednice, koja želi biti vjerna Isusovu primjeru i nauku. Odgovor na Gospodinov poziv uključuje mudro i ponizno sučeljavanje sa svakom opasnošću, čak i progone, jer „nije učenik nad učiteljem, niti sluga nad svojim gospodarom. Postavši jedno s Učiteljem, učenici više ne naviještaju sami nebesko kraljevstvo, nego Isus djeluje u njima. „Tko vas prima, mene prima; tko mene prima, prima onoga koji me je poslao“. Još više, kao pravi svjedoci, „obučeni u silu odozgo“, oni su propovijedali „obraćenje i oproštenje grijeha“ svim narodima – stoji u poruci.
Upravo jer ih je Gospodin pozvao, dvanaestorica uzimaju ime „apostoli“, određeni su proći putovima svijeta naviještajući evanđelje kao svjedoci smrti i uskrsnuća Kristova. Sveti Pavao piše kršćanima u Korintu: „Mi - to jest apostoli – propovijedamo raspetoga Krista. Apostolska djela apostolima pridaju veoma važnu ulogu u evangelizaciji, također i drugim učenicima, čiji je misionarski poziv potekao iz providnosnih okolnosti, ponekad bolnih, poput izgona iz vlastitoga kraja jer su sljedbenici Isusovi. Snagom Duha Svetoga ta se kušnja preobražava u milost, iz koje dolazi poticaj drugim narodima naviještati ime Gospodinovo, da se tako proširi krug kršćanske zajednice. Riječ je o muškarcima i ženama koji su, kako evanđelist Luka piše u Apostolskim djelima, posvetili život svoj imenu Gospodina našega Isusa Krista. Prvi između svih, od Gospodina pozvan da bude pravi apostol, bez sumnje je Pavao iz Tarza. Pavlova povijest, najvećega misionara svih vremena, višestruko ističe vezu između zvanja i poslanja. Optužen od protivnika da nije ovlašten za apostolat, on se uporno opravdava izravnim pozivom primljenim od Gospodina – istaknuo je Benedikt XVI.
U početku i zauvijek, Kristova je ljubav „nosila“ apostole. Poput vjernih službenika Crkve, poslušnih djelovanju Duha Svetoga, bezbrojni misionari, tijekom stoljeća, slijedili su uzor prvih učenika. II. vatikanski sabor ističe: „Premda na svakom Kristovom učeniku leži dužnost da uzme svoj udio u širenju vjere, ipak Krist uvijek poziva iz broja učenika one koje sam hoće, da budu s njim i da ih šalje k narodima propovijedati“. Kristovu ljubav zaista treba primjerima i riječima; s cijelim životom priopćiti braći. Doživotni poziv misionara – napisa moj časni prethodnik Ivan Pavao II – čuva svu svoju valjanost: on predstavlja paradigmu misionarske obveze Crkve, kojoj je uvijek potrebno radikalno i posvemašnje darivanje, novi i gorući poticaji – kazao je Sveti Otac.
Između osoba koje se posvema posvećuju službi evanđelja svećenici su na poseban način pozvani naviještati riječ Božju, dijeliti sakramente, poglavito Euharistiju i sakrament pomirbe, oni su određeni za službu najslabijima, bolesnima, trpećima, siromasima i svima koji proživljavaju teškoće ma gdje bili, katkada mnoštvu koje još nije doživjelo pravi susret s Isusom Kristom. Njima misionari donose prvi navještaj Kristove otkupiteljske ljubavi. Statistike potvrđuju da broj krštenih raste zahvaljujući pastoralnome radu tih svećenika, posvema posvećenih spasenju braće. U tome kontekstu, valja odati posebno priznanje svećenicima „fidei donum“, koji mjerodavno i velikodušno izgrađuju zajednicu naviještajući joj riječ Božju i lomeći kruh života, ne štedeći snage u službi poslanja Crkve. Treba zahvaljivati Bogu za brojne svećenike koji su u službi Kristu trpjeli sve do žrtve života.... Riječ je o potresnim svjedočanstvima koja mogu nadahnuti brojne mlade da i oni slijede Krista te da svoj život založe za druge, otkrivajući tako pravi život. Isus je dakle po svojim svećenicima nazočan među današnjim ljudima u najudaljenijim dijelovima svijeta – istaknuo je Papa.
U Crkvi oduvijek ima muškaraca i žena koji, potaknuti Duhom Svetim, odabiru radikalno živjeti evanđelje, polažući zavjet čistoće, siromaštva i poslušnosti. To mnoštvo redovnika i redovnica, pripadnika bezbrojnih ustanova kontemplativnoga života, i danas ima veoma važan udio u evangelizaciji svijeta. Sa svojom trajnom i zajedničkom molitvom, kontemplativni redovnici neprestano posreduju za čovječanstvo, a aktivni redovnici višestranim karitativnim djelovanjem svima svjedoče ljubav i milosrđe Božje. O tim apostolima našega doba, sluga Božji Pavao VI: reče: „Zahvaljujući njihovome redovničkome posvećenju, oni zaista dragovoljno i slobodno ostavljaju sve kako bi do na kraj svijeta naviještali evanđelje. Oni su poduzetni, a njihov se apostolat odlikuje zadivljujućom izvornošću i genijalnošću. Velikodušni su: često ih se nalazi na prvim misijskim crtama, a prihvaćaju najveće opasnosti za svoje zdravlje i život. Da, Crkva im doista puno duguje – kazao je Benedikt XVI.
Osim toga, kako bi Crkva mogla vršiti poslanje koje joj je Krist povjerio te da ne ponestanu navjestitelji potrebni svijetu, u kršćanskim se zajednicama uvijek mora provoditi odgoj mladih i odraslih u vjeri; potrebno je u vjernicima održavati živom misionarsku odgovornost i solidarnost s narodima zemlje. Dar vjere poziva sve kršćane na suradnju u evangelizaciji. Tu svijest valja gajiti propovijedanjem i katehezom, liturgijom i stalnim oblikovanjem u molitvi; Svijest treba povećavati vježbanjem prihvata, djelima milosrđa, duhovnim vodstvom, razmišljanjem i odabiranjem, kao i pastoralnim odrednicama čiji sastavni dio mora biti posebna pozornost na zvanja. Samo na duhovno dobro obrađenom zemljištu cvjetaju svećenička i redovnička zvanja. Doista, kršćanske zajednice koje snažno proživljavaju misionarsku dimenziju crkvenoga otajstva nikada se neće uvući u sebe. Misija, kao svjedočanstvo božanske ljubavi, posebice je djelotvorna ako je prihvaćena u zajednici, „ da svijet vjeruje“. Crkva od Duha Svetoga svakodnevno zaziva dar zvanja. Kao u početku, okupljena oko Djevice Marije, Kraljice Apostola, crkvena zajednica od nje uči od Gospodina zazivati procvat novih apostola koji u sebi znadu živjeti vjeru i ljubav, neophodne u misijama. Dok ovo razmišljanje povjeravam svim crkvenim zajednicama, da ga usvoje i na njemu se nadahnu za molitvu, ohrabrujem sve koji s vjerom i velikodušnošću djeluju u službi za zvanja, a odgojiteljima, katehetama i svima, posebice mladima na putu zvanja, od srca udjeljujem posebni apostolski blagoslov – stoji u zaključku poruke.







All the contents on this site are copyrighted ©.