Papina kateheza na općoj audijenciji - 20. veljače 2008.
Papa Benedikt XVI. je na današnjoj općoj audijenciji nastavio svoje razmišljanje o
svetom Augustinu. Zbog velikog broja hodočasnika, Sveti je Otac audijenciju imao u
Bazilici svetog Petra i u dvorani Pavla VI. Nastavljamo danas s govorom o izvanrednom
liku svetog Augustina, velikog Kristova svjedoka, dragog mnogim mojim prethodnicima,
a kojega sam i sam podosta proučavao i o njemu promišljao. To je crkveni otac koji
je ostavio najveći broj djela o kojima želim danas ukratko progovoriti. Neki Augustinovi
spisi od najvećeg su značaja i ne samo za povijest kršćanstva. Najjasniji primjer
predstavljaju Ispovijesti, bez sumnje jedno od danas najčitanijih djela kršćanske
starine, izuzmu li se biblijski tekstovi. Poput raznih crkvenih otaca prvih stoljeća,
no u znatno većem omjeru, i ovaj hiponski biskup ostavio je široki i trajan utjecaj,
kao što se vidi već i iz preobilnog poklada rukopisnih prijepisa njegovih djela, koji
su doista brojni rekao je Papa. On sam popisao je svoja djela, koju godinu prije
svoje smrti, i stavio pod naslov Retractationes, a ubrzo nakon njegove smrti pomno
su zabilježena u popisu (Indiculus) što ga je njegov vjeran prijatelj Posidije dodao
svome životopisu Vita Augustini. Posidije, biskup jednog obližnjega grada, diktirao
je ove riječi upravo u Hiponu - gdje se sklonio i gdje je nazočio prijateljevoj smrti
- i gotovo je sigurno da je slijedio katalog osobne Augustinove knjižnice. Do danas
je dostupno preko tristo pisama hiponskoga biskupa i gotovo šesto homilija, no njih
je izvorno bilo mnogo više, možda čak i između tri i četiri tisuće. Bio je to plod
četrdesetogodišnjega propovijedanja nekadašnjega retora koji je odlučio slijediti
Isusa. I posljednjih je godina nalazak više pisama i nekoliko homilija obogatio naše
poznavanje ovog velikog crkvenog oca. "Mnoge knjige - piše Posidije - bile su sastavljene
i objavljene, mnoge propovijedi držale su se u crkvi, prepisivane su i ispravljane,
bilo poradi pobijanja raznih heretika, bilo poradi tumačenja Svetog pisma i izgradnje
svetih sinova Crkve. Ova djela - naglašava Augustinov prijatelj - tolika su da ih
teško jedan učenjak može pročitati i upoznati" istaknuo je nadalje Sveti Otac. U
ogromnom Augustinovu djelu ponajprije valja spomenuti poznate Ispovijesti, napisane
u trideset knjiga između 397. i 400. godine na hvalu Božju - to i znači izraz confessio,
"priznanje" - i za koje je mnogo godina kasnije sam njihov autor naglasio učinkovitost
u nutarnjem promišljanju pred Gospodinom i naklonost što je izazivaju već tada kod
mnogih čitatelja: "One su na mene izvršile toliki utjecaj dok sam ih pisao, a utječu
i kada ih ponovno čitam. Mnoga su braća kojima se ova djela sviđaju". Zahvaljujući
upravo Ispovijestima možemo ukorak slijediti nutarnji put ovog izvanrednog čovjeka
i Božjeg zaljubljenika. Manje rašireno djelo, ali jednako tako originalno njegove
su Retractationes, sastavljene u dvije knjige oko 427. godine, u kojima već ostarjeli
sveti Augustin vrši svojevrsnu reviziju (retractatio) čitavog svog pisanog djela,
ostavljajući tako jedinstveni i dragocjeni književni dokument, ali i pouku o intelektualnoj
poniznosti nastavlja nadalje Benedikt XVI. De civitate Dei - veličanstveno i odlučujuće
djelo za razvoj zapadne političke misli i za kršćansku teologiju povijesti - napisano
je između 413. i 426. godine u dvadeset i dvije knjige koje su objavljivane jedna
za drugom ne bi li se odgovorilo na optužbe pogana koji su okrivljavali kršćane za
pad Rima za gotske navale i pljačke 410. godine. Jednako je tako značajno djelo De
Trinitate, sastavljeno od petnaest knjiga o glavnom središtu kršćanske vjere, napisano
u dva navrata: između 399. i 412. godine napisano je prvih dvanaest knjiga koje su
objavljene bez Augustinova znanja, te 420. godine kad je on pregledao i dovršio čitavo
djelo. De doctrina Christiana pravi je kulturalni uvod u tumačenje Biblije, a u konačnici
i u samo kršćanstvo, koje je imalo odlučnu ulogu u oblikovanju zapadne kulture podcrtao
je Papa. Upravo običaj objavljivanja tisuća Augustinovih propovijedi - često bez
da ih je autor pregledao - objašnjava njihovu proširenost i kasnije gubljenje, ali
i njihovu životnost. Doista, propovijedi hiponskoga biskupa odmah su postajale, zbog
glasovitosti svoga autora, najtraženiji tekstovi koji su služili kao uzor koji se
iznova prilagođavao novim okolnostima. Uostalom, upravo su neke knjige označile njegov
život, od Ciceronova Hortensiusa do knjige nad knjigama - Svetog pisma. Nakon smrti
nije ništa ostavio za sobom, pripovijeda Posidije, ali je "uvijek preporučivao da
se za buduće naraštaje sačuva crkvena knjižnica sa svim kodeksima", posebice s njegovim
djelima. U njima, naglašava Posidije, Augustin je "uvijek živ" i pomaže onome koji
čita njegove spise, premda - kaže - "vjerujem da su se više okoristili susretom s
njime oni koji su ga mogli vidjeti i slušati dok je osobno govorio u crkvi, a osobito
oni koji su doživjeli iskustvo njegova svakodnevnog života među ljudima". Da, i danas
možemo ponoviti Posidijeve riječi: sveti Augustin živ je po svojim djelima ovim je
riječima završio svoju katehezu Sveti Otac!