Kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Zbora za proglašenje svetih predstavio je
18. veljače u Tiskovnome uredu Svete Stolice Uputu „Sanctorum Mater“, koja pojašnjava
norme za biskupijski postupak kauzâ za beatifikaciju. Riječ je o dokumentu koji će
biskupima i njihovim suradnicima pomoći pripremiti prvi dio postupka za beatifikaciju
– onaj lokalni, koji se obavlja u njihovoj biskupiji – i to uz pozornost koja je potrebna,
a koja se uvijek ne poštuje, kako bi se utvrdio „glas svetosti“ kandidata za čast
oltara. Potrebna je veća „točnost“ – glavna je misao koju je Sveta Stolica uputila
biskupijama u svijetu u kojima je u tijeku, ili se namjerava započeti, postupak za
beatifikaciju. Skupljanje dokaza – dokumenata i svjedočanstava – o svetosti života
nekog kandidata, o njegovome eventualnom mučeništvu, o vjerojatnome čudu pripisanome
njegovu zagovoru, sve se to treba ostvariti samo u jednome najvišem interesu utvrđivanja
istine. To je ono što spomenuti papinski zbor traži ovim dokumentom. Dvadeset pet
godina nakon objavljivanja normi Ivana Pavla II. o ovoj temi, smatralo se potrebnim
– kako je objasnio kardinal Saraiva Martins – dati pojašnjenja, onima koji su izravno
uključeni, o primjeni postojećih pravila, a ne ponuditi im nova pravila. Kako bi se
pripremio biskupijski postupak, prije svega je potrebno da glas svetosti bude spontan,
a ne neprirodno izazvan – napomenuo je kardinal. Predstavljajući dokument, kardinal
je unaprijed želio dati pojašnjenje na moguću primjedbu kako je ova Uputa u stvari
ukrućivanje postupaka beatifikacije i kanonizacije. Takvo ukrućivanje ne postoji,
ako se pod tim misli na promjene normi koje su na snazi već više od 25 godina (…)
Uputa želi potaknuti na točno poštivanje onoga što je određeno postojećim normama;
u tom smislu je prirodno i poželjno da dokument kao posljedicu ima točniju primjenu
zakonskih odredbi – pojasnio je kardinal Saraiva Martins. Na tiskovnoj je konferenciji
istaknuta i velika osjetljivost pape Benedikta XVI. na uzore svetosti, te tako i na
svjedoke koje treba dati Crkvi na pozornost. Dokaz toga je činjenica da je u samo
tri godine njegova papinstva beatificirano i kanonizirano 577 slugu Božjih, odnosno
jedna trećina svih onih upisanih tijekom papinstva pape Wojtyłe. Što se pak tiče
priznavanja čuda, kardinal je napomenuo kako su to postupci u kojima prije svega sudjeluje
60 poznatih liječnika, članova Vatikanskoga savjeta, koji se o ozdravljenjima izjašnjavaju
u smislu jesu li ona znanstveno shvatljiva ili ne. Potom se izjašnjava tridesetak
kardinala i biskupa, pozvanih dati crkveno-teološko mišljenje, u slučaju da čudo nije
znanstveno objašnjivo. U svakom slučaju, čudo nema nikakve veze sa svetošću, to treba
biti jasno. Čudo je znak, pečat koji Bog stavlja na svetost osobe. Čudo nije svetost,
nego ju potvrđuje – kazao je kardinal. Veliko je zanimanje bilo i za stanje postupaka
za beatifikaciju papâ XX. stoljeća i drugih istaknutih ličnosti iz Crkve, poput Oscara
Romera, nadbiskupa San Salvadora, ubijenoga 1980. godine, ili pak utemeljitelja Družbe
svećenika Srca Isusova, oca Leona Dehona. Obje su kauze – kako je rekao kardinal –
na razmatranju upravo u svrhu potpunoga pojašnjenja vidikâ njihova kršćanskoga svjedočanstva.
Što se pak tiče kanonizacije blaženoga Ivana XXIII., čeka se potvrda drugoga čuda
koje je potrebno za zatvaranje postupka, a u postupku beatifikacije Ivana Pavla II.,
neće biti drugih ubrzanja, budući da se dopuštenje koje je dao Benedikt XVI. odnosi
na početak postupka, a ne na sami njegov tijek, koji će dakle ići svojim normalnim
putom.