Pio XII. nije šutio o nacizmu

Govor o šutnji pape Pija XII. o nacizmu ne odgovara povijesnoj istini – upozorio je kardinal Saraiva Martins, pročelnik zbora za proglašenje svetih. U kontekstu predstavljanja Upute „Sanctorum Mater“ o pokretanju biskupijskoga procesa za beatifikaciju i kanonizaciju, kardinal se osvrnuo na neke procese beatifikacije, između ostalih i na proces o papi Piju XII.
Proces za Pija XII. niti se odugovlači niti je odgođen – ustvrdio je kardinal, odgovarajući na pitanja novinara. Ove godine obilježavamo 50. obljetnicu Papina preminuća, to je zlatna prigoda za podrobnije upoznavanje Pija XII. – pojasnio je kardinal, spomenuvši skup „na kojemu će se raspravljati o liku i duhovnosti“, te izložbu o njegovu pontifikatu; osim toga i povjerenstvo koje proučava i produbljuje izvjesne vidike njegova pontifikata. Kako bi odgovorio onima koji tvrde da je zapreka procesu navodno neosuđivanje nacizma, kardinal je izjavio kako „to nije povijesno istinito. Umjesto šutnje radije bih govorio o mudrosti – istaknuo je kardinal Martins. Želio bih potvrditi ovu svoju tvrdnju. Umjesto šutnje upotrebljavao bih riječ mudrost. Šutnje nije bilo.
Kada je bila objavljenja enciklika „Summi pontificatus“, Geobbels je zapisao u svome dnevniku: „Objavljena je ova enciklika, a Papa je veoma oštar s nama“. U toj je dakle šutnji bilo veoma malo šutnje, makar tako izgleda – istaknuo je kardinal. Potom je citirao papu Pija XII. koji je 2. lipnja 1943. godine, na blagdan svetoga Eugenija, javno rekao kako je svaku riječ – za olakšanje trpljenja židovskoga naroda i poboljšanje njegovih moralnih i pravnih uvjeta – upravljenu mjerodavnim vlastima, i svaki svoj javni nastup u prilog trpećih (Židova) morao veoma dobro ocijeniti i odmjeriti, kako ne bi, ne želeći, učinio još nesnošljivijim njihova stanja“. „S neupitnim svjedočanstvom“ kardinal je želio potvrditi navedeno citirajući riječi Roberta Kempnera, židovskoga suca i javnoga tužitelja na ročištu u Nürnbergu, koji je nakon što je Ralf Hochhuth 1963. godine objavio roman „Namjesnik“ ( koji Pija XII. opisuje pasivnim, plašljivcem i antisemitom) u svome dnevniku u siječnju 1964. godine, zapisao: „Zauzimanje bilo kakvog propagandističkoga stajališta Crkve protiv Hitlerove vlade bilo bi ne samo smišljeno ubojstvo, nego bi ubrzalo ubijanje većega broja Židova i svećenika“. Kardinal se požalio na kritičko držanje prema Piju XII. nastalo nakon objavljivanja romana „Namjesnik“. Kada je svršio rat, brojni su Židovi došli u Vatikan zahvaliti Papi za sve što je za njih učinio. To je povijesna istina – zaključio je kardinal.