Uz liturgijska čitanja 4. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Stjepan Krasić

Čovjek je oduvijek osjećao duboku potrebu susreta s Bogom, s njime stupiti u vezu, razmijeniti misli, otkriti njegove planove. No gdje i kako ga naći? Gdje i kako ugovoriti sastanak s njime?
U stara vremena se vjerovalo da su za to najpogodnija brda i planine koje su ljudi prozivali svetima. I u Izraelu je postojala ta tradicija. Abraham, Mojsije i Ilija su imali svoja religiozna iskustva „na brdu“.
Evanđelist Matej za Isusov govor kaže da se dogodio „na gori“. No, ne kaže njezino ime. Pobožni kršćani su od samih početaka kršćanstva smatrali da se ona nalazi na galilejskim obroncima nedaleko od Kafarnauma. Danas je to mjesto oaza mira, sabranosti, pobožnosti i molitve. Šetajući u sjeni veličanstvenih stabala, osvježavani povjetarcem sa snijegom pokrivenih planinskih vrhunaca susjednog Libanona i promatrajući s visine Genezaretsko jezero po kojemu je Isus toliko puta plovio u lađi sa svojim učenicima, ljudski pogled kao da se sam od sebe diže prema nebu želeći otkriti njegove tajne.
No, bez obzira na ovaj ugođaj koji netko može imati, brdo blaženstava o kojemu govori evanđelist Matej ne treba nužno shvaćati u geografskom, nego teološkom smislu. Svako mjesto i u svakom trenutku može postojati „brdo“ na kojemu se duša može otvoriti Bogu.
No, kako napustiti zemlju u kojoj se „normalni“ ljudi ravnaju po ljudskoj „mudrosti“, ljudskoj logici da je u životu važno samo bogatstvo, uspjeh i zdravlje? Da su blaženi samo oni koji imaju podeblji račun na banci, a sretni samo oni koji sebi mogu platiti skupa i daleka putovanja, zabavljati se itd. Kako napustiti tu „ravnicu“ i popeti se na „brdo“ jednog dubljeg shvaćanja smisla ljudskog života ?
Da dobijemo odgovor na ta važna pitanja, potrebno je ostaviti iza sebe našu ljudsku „ravnicu“ i popeti se s Isusom na „brdo“ da saznamo što o svemu tomu misli Bog. Isus je upravo tomu progovorio na „brdu blaženstava“. Evo što On o tomu kaže:
Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Blago onima koji tuguju jer će se utješiti.
Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi.
Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati…
Tako čak 8 puta zaredom. Isus proglašava blaženima one koje su ljudi otpisali. Ni u jednoj drugoj prilici Isus nije toliko puta upotrijebio tu nama tako dragu riječ. U njoj je sadržan sav budući program njegova djelovanja u nastojanju da nam pokaže u čemu se sastoji smisao ljudskog života i istinska ljudska sreća.
Veliki crkveni otac i naš zemljak sv. Jeronim u tim Isusovim riječima čita duhovnu poruku: Gospodin se uspeo na goru povevši sa sobom učenike, jer ga mnoštvo nije moglo slijediti. Slijedili su ga samo učenici… Želi reći da Isusov govor mnogi, iz jednog ili drugog razloga, nisu sposobni razumjeti.
No, Isusov govor na gori ima i jedan kristološki smisao. To je nagovještaj Novog Zakona ili Zavjeta. Isus se prije toga u Kafarnaumu predstavio kao novi Mojsije ili, bolje reći, veći od njega. Mojsije se popeo na goru, u vis „prema Bogu“. Isus je, međutim, došao s visina, s neba, tj. kao Sin iz krila Očeva. Mojsija je Bog pozvao da se popne na brdo Sinaj kako bi primio ploče Saveza. Isus je, međutim, „poslan od Oca“ da daruje svijetu Novi Zakon, zakon ljubavi koji je sama osoba Jedinog i ljubljenog Božjeg Sina. Na kraju, Bog je Mojsija, dajući mu ploče Saveza, „na brdu“ poučio o njegovu smislu koji je trebao protumačiti ljudima. Evanđelist za Isusa kaže da je „sjeo“ u znak svog dostojanstva. I s brda je podučavao druge tumačeći im Novi Zakon koji je On sam, kao riječ Istine i života za sve ljude. On je – drugim riječima - utjelovljenje Božje poruke, „blage ili vesele vijesti o kraljevstvu Božjemu. Isus je pokazao da je veći od Mojsija i svih starozavjetnih proroka. Oni su Božju riječ naviještali, a On je proglašava. On je Vječna Božja Riječ, Božje izgovoreno „ja“. Evanđelist Ivan u prologu svog evanđelja uspoređuje „milost“ koju je Isus donio u punini, s onom milošću koja je došla po Mojsiju: „Jer Zakon je dan po Mojsiju – veli on - a milost i istina dođoše po Isusu Kristu“.
U jednu riječ, Stari Savez, koji je Bog sklopio s jednim narodom posredstvom Mojsija, danas je dokinut. Sklopljen je Novi, trajni i vječni savez po Isusu Kristu, ali ne više samo s jednim narodom, nego sa svim ljudima. U tomu je razlika između Staroga i Novoga saveza.
Blaženstva su Isusov programatski govor njegova univerzalnog poslanja. On sadrži samu srž njegova života i naučavanja, svega onoga što je učinio iz ljubavi prema ljudima. Sadrži i program života svih onih koji žele nasljedovati Isusov ideal u stvaranju pravde, bratstva i ljubavi među ljudima.