Ivan Pavao II. je u bazilici svetoga Pavla izvan zidina na blagdan Pavlova obraćenja
prije dvadeset pet godina proglasio blaženom sestru Gabriellu Sagheddu, trapistkinju
podrijetlom iz Sardinije. Rođena je 1914. godine u malom mjestu Dorgàli, roditelji
su se bavili stočarstvom, a preminula je 23. travnja 1939. godine u Grottaferrati,
nedaleko Rima, u trapističkome samostanu koji se preselio u Vitorchiano, nedaleko
Viterba, gdje danas počivaju njezini posmrtni ostaci. Papa ju je proglasio blaženom
na svršetku molitvenoga tjedna za jedinstvo kršćana jer je Gospodinu prikazala svoj
život za jedinstvo kršćana. Njezino je prikazanje, i prije preminuća, bilo prihvaćeno
među anglikanskom braćom, a palo je na plodno tlo u srcima vjernika drugih vjeroispovijesti.
Brojna zvanja, kojima se nakon njezina preminuća obogatio njezin samostan, njezin
su dar svojoj zajednici. Više o toj redovnici za naše slušatelje govori sestra
Augusta Tescàri, njezina susetra. Blaženica je u 21. godini stupila u samostan. Bila
je kao i sve druge sestre, jedino što je osjetila potrebu prikazati svoj život za
jedinstvo kršćana. Njezina je poglavarica, sestra Pia Gullini, strastveno radila za
jedinstvo kršćana; u zajednici je širila spise svoga prijatelja oca Couturiera. Upoznavši
Couturierov poziv na molitvu za jedinstvo kršćana, od poglavarice je zatražila pristanak
da svoj život posveti jedinstvu Crkve. Bila je veoma zdrava. Bez sumnje je njezina
želja poticaj Duha Svetoga, drugačije se ne može protumačiti jer nije dobro poznavala
neslogu među kršćanima. Poglavarica joj je nakon dugog oklijevanja odgovorila: prikaži
se Božjoj volji, ja ti neću reći ni da ni ne, porazgovaraj s kapelanom. Od toga trenutka
ništa više nije govorila, ali nije više bila zdrava. Na novinarov upit koju nam
poruku ostavlja, rekla je kako je poruka sasvim jednostavna. Gabriella se zaljubila
u Gospodina, stoga je nastojala nasljedovati ga u svemu. Bilo da živimo ili umiremo,
mi smo Gospodinovi - kaže sveti Pavao. Na blagdan Pavlova obraćenja dolaze mi na um
riječi: „Meni je živjeti Krist, a smrt je dobitak“. Nitko od nas nije pozvan prikazati
život u smislu dragovoljnoga prihvaćanja patnje, Gospodin je Gabrielli udijelio taj
dar, ali svatko može život i smrt posvema prikazati Gospodinu – zaključila je sestra
Tescàri.