Uz liturgijska čitanja II. nedjelje kroz godinu razmišlja fra Maksimilijan Herceg

Draga braćo i sestre, MIR VAM I DOBRO!
Nakon božićnog vremena, evo nas u vremenu „kroz godinu“, i to u njegovom prvom dijelu, koje će trajati do Korizme. Bit će veoma kratko, jer Korizma ove godine započinje veoma rano, najranije što može. Svijećnica i Pepelnica se ove godine skoro dotiču.
U vremenu „kroz godinu“ razvijamo i razmišljamo otajstva iz Isusova javnog života. Evanđelje nas i ove nedjelje zadržava na Jordanu i poziva nas da i dalje razmišljamo o ovom velikom i važnom događaju na početku Isusova javnog života: naime, da razmišljamo nadasve o njegovoj objavi okupljenom narodu, i svim narodima, cijelom svijetu i povijesti, da On kao utjelovljena Riječ – Bogočovjek stanuje među nama, i ostaje trajno s nama! Bog odsada ima novo ime: Emanuel – S nama Bog!
Događaj na Jordanu spada u bogojavljensku trilogiju. Tri su značajna događaja koji tvore ovu trilogiju: zvijezda prethodnica, krštenje na Jordanu i prvo čudo u Kani. U sva tri se događaja Krist otkriva i objavljuje kao Bog, Božji Sin, i budi vjeru u prisutnima. Zapadna Crkva (katolička) jednim blagdanom, Bogojavljenjem, obuhvaća, spominje, sva tri događaja, sva tri objavljenja, dok Istočne kršćanske Crkve na poseban način ističu i slave Krštenje na Jordanu kao glavno i najjače Bogojavljenje. To ono zaista i jest. Jer, kako opisuje evanđelje: na Jordanu su se otvorila nebesa, Duh Sveti je sišao na Isusa, a glas je Očev potvrdio: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Lijepo primjećuje sv. Grgur Nazijanski, koji se zove naprosto „teolog“ i kaže: „Isus je izišao iz vode i cijeli je svijet zajedno sa sobom izdigao. Vidio je da se širom rastvara nebo koje je Adam bio zatvorio za sebe i za svoje potomstvo“. Tako Grgur teolog, a mi razmišljamo dalje: i Krist kao novi Adam odsada predvodi čovječanstvo prema otvorenim nebesima u koja će on kao prvi čovjek ući, a onda za njim svi mi, njegovi krštenici, udovi njegova Tijela, da tamo gdje je on, naša Glava i Prvijenac, u istoj slavi budemo s njime. Tako započinje novi svijet, nova era, novi eon.
Razmišljanje o isusovu krštenju i o cjelokupnome događanju na Jordanu, razmišljanje je i o našemu krštenju i našoj stvarnosti. To je objava i našega dostojanstva i veličine. I u našem se krštenju obistinjuje ista stvarnost: nad našim Jordanom-krstionicom otvaraju se nebesa, na nas silazi Duh Sveti, koji nas u vodi i Duhu preporađa za djecu Božju. Tada i nad nama Otac izgovara iste riječi: Ovo je sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Tako postajemo pritjelovljeni Kristu, ucijepljeni u njegovo Otajstveno tijelo: Sinovi u Sinu! Od tada: samo u Bogu živimo, mičemo se i jesmo!, kaže Pavao. Od tada poznajemo samo Isusa Krista i to Raspetoga. On je naš put, istina i život.
Papa Ivan Pavao II. ustanovio je „Otajstva svjetla“ i tako povezao čitav Isusov život, od navještenja pa sve do proslave o desnu Oca, da se Isusov život – Evanđelje, moleći krunicu, može razmišljati na jednostavan način. Prvo svjetlosno otajstvo je: Koji je na rijeci Jordanu kršten bio! Razmišljajući ovo otajstvo upoznajemo srž-srce našega Vjerovanja: tko je za nas Isus! On nije za nas samo dobar čovjek, veliki revolucionar, zvijezda – superstar, itd. On je za nas pravi Bog i pravi čovjek, Sin božji, Spasitelj svijeta. Mnogi bi htjeli Krista, ali ne kao Boga. Arijanizam, koji je nijekao Isusovo božanstvo, nikada nije prestao, njegov se duh uporno provlači kroz ljudske glave i kroz razne ideologije. „A ovo je prava vjera i život vječni: upoznati tebe, jedinoga pravoga Boga i Onoga koga si poslao, Isusa Krista“, komu neka je slava u vijeke vjekova!