U biskupijskim postupcima za beatifikaciju potrebni su pozornost i točnost

U biskupijskim postupcima za beatifikaciju potrebni su pozornost i točnost – zahtjev je sadržan u uputi „Sanctorum Mater“, vatikanskome dokumentu upućenome biskupima u cijelome svijetu, kako bi oni najvećom pozornošću i ozbiljnošću pripremili prvi dio postupka za beatifikaciju. Dokument, koji je objavio Zbor za proglašenje svetih, upućen je svim biskupima jer upravo oni, nakon što ih kršćanska zajednica obavijesti o „spontanome“ glasu svetosti nekoga vjernika, odlučuju o otvaranju kanonskoga postupka, nazvanoga „biskupijskim“. On potom, ako se dokaže, odlazi u Rim na odgovarajuću ustanovu, kako bi tu završio takozvani „apostolski postupak“. Uzimajući u obzir savjete pape Benedikta XVI., ovaj dokument podsjeća na različite dijelove postupka, te naglašava obvezu ozbiljnoga istraživanja koje valja obaviti pozorno i točno.
Govoreći u razgovoru za našu radio postaju o spomenutome dokumentu, kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, prije svega je istaknuo kako biskup ima vrlo važnu i odlučujuću ulogu, jer on poduzima prve korake za početak postupka. Zbog toga su potrebne vrlo jasne smjernice, točno određene norme koje određuju rad biskupa u prvome dijelu, u biskupijskome postupku. Biskupov se rad odnosi prije svega na herojske kreposti kandidata za oltar, te na sve druge osobine tog kandidata: one koje se tiču njegove duhovnosti, svetosti … Osim toga, to se odnosi i na slučajeve eventualnoga čuda koje se pripisuje zagovoru tog kandidata, kao i mučeništva, odnosno, valja ustanoviti je li riječ o vjernicima, braći u vjeri koji su dali svoj život za Evanđelje – napomenuo je kardinal, te dodao kako ovaj dokument ništa ne mijenja u odnosu na prošlost, jer se u njemu samo podsjeća na vrlo konkretne norme ustanovljene još 1983. godine. Njime smo željeli podsjetiti biskupe na njihove zadaće, insistirajući, naravno, na sve većoj ozbiljnosti u izvršavanju tih zadaća. Jer, riječ je o vrlo ozbiljnoj stvari za život Crkve, koju zanima samo povijesna istina, kako je naglasio Sveti Otac govoreći prošle godine na našoj općoj skupštini.
Na novinarovu primjedbu kako u dokumentu stoji da glas svetosti treba biti spontan, a ne umjetno izazvan, kardinal je napomenuo kako Uputa jako ističe upravo te istine. Vrlo je važno da se glas o svetosti rodi spontano, odnosno da proiziđe iz zajednice, od vjernika. Ako među vjernicima u zajednici ne postoji glas svetosti, biskup ne može pokrenuti postupak za beatifikaciju. To znači da vjernici i zajednica trebaju reći biskupu kako je, prema njihovu mišljenju, taj vjernik, taj sluga Božji, doista svet – rekao je kardinal te pritom dodao kako se danas puno raspravlja o ulozi laika u Crkvi. Tu imamo, s crkvenoga stajališta, izrazito važan slučaj, u kojemu laici, zajednica, čine prvi korak. Nakon toga biskup utvrđuje utemeljenost glasa svetosti i nastoji ga dokazati, te prenijeti u Rim. Stoga je to vrlo važno. Prvi protagonisti svakoga postupka za proglašenje blaženim, uvijek su vjernici.
Kardinal je na koncu napomenuo kako je svetost za sve. Ja često govorim kako ona nije samo za neke, nego je ona dužnost svih krštenih. Posebice je laička svetost krajnje važna, i to je istina koju je Ivan Pavao II. nastojao uvijek isticati. To me podsjeća i na riječi Giorgia La Pire, koji je govorio: Svetost XX. stoljeća – možemo reći XXI. stoljeća – ima jedno obilježje, a to je laičnost. Dobro je on govorio da ćemo možda za 50 godina vidjeti svetima osobe koje danas susrećemo na ulici: sveučilišne profesore, političare, gospodarstvenike, i druge – kazao je kardinal Saraiva Martins.